Portali često pišu o “najsretnijim trenucima u životu žene”.
Trenutno je “vruća” tema kako se osjećaju “babe” ili “bake” kad ih se zove “babama” ili “bakama. Ne razumijem zašto se žene pale na glupe teme, ali tko sam ja da im sudim? Jedna “baba” pokrenula je “lavinu” komentara jer je napisala da ne želi da je unuci zovu bakom. Ona ima karijeru, svoj život, nije stara, ima i “dečka”. Ženska nije baka nego, ajmo, neka se zove Vesna. Vesna očekuje od unuka da je zovu Vesna.
Nemam pojma zašto je to tema i zašto se Vesna dignula na zadnje noge u obrani svoga “nebakinstva”. Dok čitam pizdarije pada mi na pamet zašto djedove ili dide ne smeta kako ih zovu unuci. Naslućujem odgovor, zato jer se većini, rekla sam većini, djedova ili dida jebe za unuke.
Ne kažem da ih ne vode na igralište ili povremeno u vrtić ali sam sigurna da pritom ne razmišljaju hoće li ih jadničak čije je rođenje bilo “najsretniji trenutak u životu” njegove žene zvati “djede” ili “Janko”. Čovjek je praktičan. Iskipa dijete gdje treba pa ili na igralištu drka po mobitelu ili sjedne u kafić i gleda komade.
Babe nebabe imaju druge probleme. One nisu babe i ne žele biti babe, one osobe, ljudska bića koja imaju svoje ime i prezime i karijeru. Slažem se, neka vas zovu kako hoćete. Mene bi, primjerice, jako uznemirilo kad bi me unuk zvao po imenu.
Čas kad se taj klinac rodio nije bio “najsretniji trenutak” u mom životu. Dapače. Znala sam kako izgleda rodilište u kome se rodio, poznavala sam liječnike i bila sam usrana do pakla hoće li sve biti u redu s njim i njegovom mamom. Kad se rodio živ i zdrav osjetila sam olakšanje, ne sreću. Još jedan siročić na Kugli previše.
Ni moji mi porodi nisu ostali u uspomeni kao neka velika “sreća”. Bolovi, deranje medicinskih sestara, prostakluci ginekologa, ležanje na nosilima na podu poslije poroda, jedno kupatilo na dvadeset krvavih žena, dijete koje urla i danju i noću, muž kome se ništa u životu nije promijenilo.
Sise su mu ostale iste veličine, trbuh mu je bio ravan i bez strija, nije morao dojiti ni vrištati od bolova kad bi se okrenuo na bok, nitko mu nije rezao međunožje. Čovjek je bio potpuno isti kao prije kobnog (za)jeba.
Tako se i ponašao. Od mene se čitav život očekivalo da govorim kako je porod i rađanje moje djece bio “najsretniji trenutak” u mom životu. Nemam problema s tim. Nije.
Vraćam se titulama koje žene dobivaju paralelno s rađanjem svoje deriščadi ili “prinčeva” i “princeza” kako ih zovu influencerice. Kad sam rodila znala sam da sam svojoj djeci postala mama, ne Vedrana, ne Veki, ne Veca. Mama.
Tako sam se i ponašala. Bila sam netko tko im neće biti najbolji prijatelj ni prijateljica kojoj će govoriti svoje “tajne”. Biti mama je čin. Moja su djeca imala tri i pol kilograma, jedno od njih kasnije sto, odnos među nama se nije promijenio. Ostala sam mama, ostala sam šef, a šefa se ne zove po imenu.
Znam da su se vremena promijenila, jebe mi se, govorim o sebi, ne dajem savjete, ovo je moja priča. Između djece i roditelja mora postojati distanca, nismo jednaki. Kad ta djeca postanu odrasli ljudi s kojima možemo razgovarati ili prekinuti vezu razlika u statusu se mijenja. Titula meni koja sam ih rodila ipak ostaje.
Već sam rekla, u međuvremenu sam dobila unuka i postala nona. Od starta nije bilo nikakve šanse da me to stvorenje zove “Veki” ili “Veco”. Ja njemu nisam Vedrana, ja sam mu nona. U mom slučaju to ne uključuje staru osobu koja će skakati na svaki njegov mig, truditi se da bude “dobra”, kuhati mu najdraža jela, pojma nemam koja su to, i biti mu rame za plakanje kad krene majku i oca doživljavati kao krvne neprijatelje.
Njegovo rađanje nije bila moja ideja, neka se s njim natežu oni koji su ga htjeli ili im se zalomio. Ja sam nona, dakle biće daleko od centra svakodnevnih oluja. Činjenica da me zove “nona”, kad me zove, o meni ne govori ništa pejorativno. Nisam ja zato što sam „nona“ ni stara ni glupa ni otpisana ni…
Dapače. U mom slučaju nona znači distancu. Nona je žena koja se bespogovorno mora poštovati ili će klipan ili “princ”, kako hoćete, biti vraćen onima koji su ga stvorili. Da li ga volim? Naravno, ako je sve po mom. Tako je bilo i sa mojom djecom.
Jebeš bezuvjetnu ljubav prema bićima koja te čitav život vole uvjetno.
(Ilustracija: Midjourney)
