Dan štakora

Pred nekoliko je godina jedan od hrvatskih mužjaka na sudu pobio nekoliko žena. Bio je van sebe jer je njegova kućna robinja odlučila išetati iz kaveza. Da se nikad ne zaboravi hrvatske žene su dobile Dan protiv zlostavljanja žena, ako se to tako zove, a to je danas. Portali, pisani mediji i televizije objavljivat će \”zastrašujuće podatke.\” Koliko ih se ubije godišnje, koliko prebije, teško tjelesno ozlijedi, lako tjelesno ozlijedi, koliko imamo sigurnih kuća, koliko bismo trebali imati sigurnih kuća…

Nećemo čuti na koliko godina robije se u pravilu osuđuju ubojice bivših kućnih ljubimaca jer to i nije neki podatak. Ubojica, pustimo one koji samo lakotjelesno udaraju, su uvijek u afektu. A kad si u afektu to ti je olakotna okolnost. Ima raznih vrsta afekata. Može li normalan muškarac ne biti u afektu kad ti konobarica pijanome kaže da se smiriš? Zbog toga je ovih dana ugledni dubrovački \”domoljubi pjesnik\”, skraćeno pjesnik, konobarici razvalio glavu. Još uvijek ne znamo, nećemo ni saznati, kakve je sve povrede zaradila konobarica na radnom mjestu jer to nije podatak. Podatak je da je pjesnik objavio zbirku pjesama. Može li biti kriv čovjek koji se bavi pjesništvom i još domoljubnim? Da je ono malo govno šutjelo ne bi dobilo batine. Da je šutjelo možda bi pjesnik napisao još jednu pjesmu. Žene znaju ubiti pjesnika u pjesniku pa zato pjesnici u njima ubijaju boga. Jebala ga domovina.

A onaj koji je pred mjesec dana ženi odrezao nos, razvalio grkljan, bla, bla, bla…Može li tako nešto učiniti normalan čovjek? Eto vidite. Da ga nije isprovocirala imala bi i nos i grkljan i još bi mogla gutati miksanu hranu. A onaj…

Pun mi je kurac priča iz života hrvatskih žena. Socijalne službe im otimaju djecu jer nemaju posla a ni love kad ih muž otjera iz kuće. Adrese tajnih kuća znaju svi hrvatski zlostavljači. Hrvatske političarke već dvadeset godina ništa ne čine da bi pomogle svojim sestrama zato jer im prebijene i pokojnice nisu sestre. Jebe se njima za zakone i ženska prava. Fotkaju se u mrežastim čarapama, plešu oko štange, lupetaju i na engleskom i na hrvatskom, putuju svijetom za tisuće eura mjesečno, osiguravaju poslove sa državom poduzećima u vlasništvu njihovih muževa. One koje se bave socijalom na sebi nose haljine od nekoliko tisuća kuna, o torbama, za koje izjavljuju da su kopije, da se ne govori. Naše političarke sjede u Saboru desetljećima. Prije ćemo se riješiti osiromašenog urana iz Jadrana nego njih. One su Hrvatski Saborski Zlatni Stafilokok.

Na hrvatskim sudovima odjebane žene čekaju na pravdu desetljećima. Kad je dobiju, to se dogodilo ovih dana jednoj bijednici, osamdesetineštogodišnji muž ju je umlatio. Kad hrvatski mužjak ostane bez ženke svojom ili njenom voljom ona ne prestaje biti njegovo vlasništvo. Njeno pravo na doživotnu robiju osiguravaju joj svi hrvatski zakoni, političari, socijalne službe, sudovi… Hrvatske žene se u Jebenoj Našoj tretira poput štakora.

Kad god napišem nešto na ovu temu jave mi se mužjaci koji mi poručuju kako je naše žensko \”verbalno\” zlostavljanje gore od noža. Ženski jezik je ugriz anakonde, nož u srce, vađenje očiju bez anestezije, čupanje noktiju, lijevanje tekućeg metala u grlo…

Slažem se sa žrtvama našeg verbalizma. Pate, jako pate. Treba im skratiti muke. Zato molim zlostavljačice da promijene metodu. Nemojte ih verbalizirati, razvalite im sjekirom glavu dok na kauču pijani ili trijezni hrču. Ako nemate sjekire valjda imate onaj široki nož kojim se sjecka … Ja sam zaboravila čemu koji nož služi jer već dvadeset i pet godina živim bez inspiracije. Što nikako ne znači i da sam došla do imovine koju sam u pokojnom braku stekla. Dvadeset i pet godina vučem se po sudovima! Ej?! DVADESET I PET GODINA!

Nisu svi muškarci isti? Ovo nije tekst o muškarcima. Ovo je tekst o krupnom otpadu.

31 Comments

  1. Drija 22.09.2014
    • Bimbo 24.09.2014
  2. ya 22.09.2014
  3. ya 22.09.2014
  4. ya 22.09.2014
  5. ya 22.09.2014
    • smajilovic mirsada 22.09.2014
  6. dona kihot 22.09.2014
  7. suzana 22.09.2014
  8. Nataša Gajić 22.09.2014
  9. Nataša Gajić 22.09.2014
  10. lady Rosita 22.09.2014
  11. vesna 22.09.2014
  12. Ivanka 22.09.2014
  13. Kira 22.09.2014
  14. Miki Maus 22.09.2014
    • Sonja 23.09.2014
      • Miki Maus 23.09.2014
    • Wishmaster 23.09.2014
  15. ya 23.09.2014
  16. ya 23.09.2014
  17. ya 23.09.2014
  18. ya 23.09.2014
    • Bimbo 24.09.2014
  19. ya 23.09.2014
  20. Lilith 23.09.2014
    • Glas Razuma 23.09.2014
  21. zgubidan 23.09.2014
  22. ZUZI 23.09.2014
  23. milek 24.09.2014
  24. Marilou 07.10.2014

Dan štakora

Pred nekoliko je godina jedan od hrvatskih mužjaka na sudu pobio nekoliko žena. Bio je van sebe jer je njegova kućna robinja odlučila išetati iz kaveza. Da se nikad ne zaboravi hrvatske žene su dobile Dan protiv zlostavljanja žena, ako se to tako zove, a to je danas. Portali, pisani mediji i televizije objavljivat će \”zastrašujuće podatke.\” Koliko ih se ubije godišnje, koliko prebije, teško tjelesno ozlijedi, lako tjelesno ozlijedi, koliko imamo sigurnih kuća, koliko bismo trebali imati sigurnih kuća…

Nećemo čuti na koliko godina robije se u pravilu osuđuju ubojice bivših kućnih ljubimaca jer to i nije neki podatak. Ubojica, pustimo one koji samo lakotjelesno udaraju, su uvijek u afektu. A kad si u afektu to ti je olakotna okolnost. Ima raznih vrsta afekata. Može li normalan muškarac ne biti u afektu kad ti konobarica pijanome kaže da se smiriš? Zbog toga je ovih dana ugledni dubrovački \”domoljubi pjesnik\”, skraćeno pjesnik, konobarici razvalio glavu. Još uvijek ne znamo, nećemo ni saznati, kakve je sve povrede zaradila konobarica na radnom mjestu jer to nije podatak. Podatak je da je pjesnik objavio zbirku pjesama. Može li biti kriv čovjek koji se bavi pjesništvom i još domoljubnim? Da je ono malo govno šutjelo ne bi dobilo batine. Da je šutjelo možda bi pjesnik napisao još jednu pjesmu. Žene znaju ubiti pjesnika u pjesniku pa zato pjesnici u njima ubijaju boga. Jebala ga domovina.

A onaj koji je pred mjesec dana ženi odrezao nos, razvalio grkljan, bla, bla, bla…Može li tako nešto učiniti normalan čovjek? Eto vidite. Da ga nije isprovocirala imala bi i nos i grkljan i još bi mogla gutati miksanu hranu. A onaj…

Pun mi je kurac priča iz života hrvatskih žena. Socijalne službe im otimaju djecu jer nemaju posla a ni love kad ih muž otjera iz kuće. Adrese tajnih kuća znaju svi hrvatski zlostavljači. Hrvatske političarke već dvadeset godina ništa ne čine da bi pomogle svojim sestrama zato jer im prebijene i pokojnice nisu sestre. Jebe se njima za zakone i ženska prava. Fotkaju se u mrežastim čarapama, plešu oko štange, lupetaju i na engleskom i na hrvatskom, putuju svijetom za tisuće eura mjesečno, osiguravaju poslove sa državom poduzećima u vlasništvu njihovih muževa. One koje se bave socijalom na sebi nose haljine od nekoliko tisuća kuna, o torbama, za koje izjavljuju da su kopije, da se ne govori. Naše političarke sjede u Saboru desetljećima. Prije ćemo se riješiti osiromašenog urana iz Jadrana nego njih. One su Hrvatski Saborski Zlatni Stafilokok.

Na hrvatskim sudovima odjebane žene čekaju na pravdu desetljećima. Kad je dobiju, to se dogodilo ovih dana jednoj bijednici, osamdesetineštogodišnji muž ju je umlatio. Kad hrvatski mužjak ostane bez ženke svojom ili njenom voljom ona ne prestaje biti njegovo vlasništvo. Njeno pravo na doživotnu robiju osiguravaju joj svi hrvatski zakoni, političari, socijalne službe, sudovi… Hrvatske žene se u Jebenoj Našoj tretira poput štakora.

Kad god napišem nešto na ovu temu jave mi se mužjaci koji mi poručuju kako je naše žensko \”verbalno\” zlostavljanje gore od noža. Ženski jezik je ugriz anakonde, nož u srce, vađenje očiju bez anestezije, čupanje noktiju, lijevanje tekućeg metala u grlo…

Slažem se sa žrtvama našeg verbalizma. Pate, jako pate. Treba im skratiti muke. Zato molim zlostavljačice da promijene metodu. Nemojte ih verbalizirati, razvalite im sjekirom glavu dok na kauču pijani ili trijezni hrču. Ako nemate sjekire valjda imate onaj široki nož kojim se sjecka … Ja sam zaboravila čemu koji nož služi jer već dvadeset i pet godina živim bez inspiracije. Što nikako ne znači i da sam došla do imovine koju sam u pokojnom braku stekla. Dvadeset i pet godina vučem se po sudovima! Ej?! DVADESET I PET GODINA!

Nisu svi muškarci isti? Ovo nije tekst o muškarcima. Ovo je tekst o krupnom otpadu.