Drage mame, dragi tate!
Imam unuče koje volim najviše na svijetu. Siroto moje u školi za ručak dobiva crve. Na stol mu je crve isporučilo hadezeovsko smeće koje je pobijedilo na natječaju. HDZ već desetljećima pobjeđuje u Hrvatskoj, kad ga sa trona zbaci SDP vidimo da se radi o istom sranju samo drugom pakovanju.
Ne, ne čudim se hrvatskim političarima, čudim se nama žrtvama. Zašto sjedimo doma pognute glave i šutimo čak i kad nam djecu hrane crvima?
Dragi tate, drage mame, mnoge od vas znam, prijatelji ste oca i majke moje najveće ljubavi. Krasni ste ljudi, zaljubljeni u svoju dječicu, radite poput robova da biste im osigurali dobar život, koliko je to moguće u ovoj septičkoj jami.
Sto sam vas puta čula kako mališanima zabranjujete jesti slatkiše, piti gazirana pića, na poseban im način pripremate povrće da bi ga lakše progutali, tražite okolo ljude koji uzgajaju domaće kokoši, pečete im kolače od posebnog brašna u koje bacate domaća jaja. Strepite nad zdravljem svoje dječice jer su ona vaša jedina radost. I moje je unuče meni.
A onda tu djecu pošaljete u školu pa siročići za ručak dobiju crve. Ne znam kako vi, ja mislim da je ovo što nam se dešava sad već prešlo svaku granicu. Nikad u povijesti Hrvatska nije imala ovako bešćutnu, ovako prostačku, ovako ciničnu, ovako odvratnu vlast. NIKAD.
Premijer i ekipa su skupina gadova kojima ništa nije sveto. Vidimo to, moramo li zaista preko svega prijeći? Ja sam samo nona. Nemoćna sam. Ne mogu svome unuku zabraniti odlazak u školu u kojoj dobiva crve za ručak.
Vi, drage mame i dragi tate, vi to možete. Morate prisiliti državu da prestane trovati vašu djecu iako njihove inspekcije tvrde da crvi nisu loši za zdravlje. Licemjerna gamad. Dok se naša djeca hrane crvima, njihova idu u privatne škole u kojima im se ne servira drek za ručak.
Kako bi bilo, a moglo bi biti, da svojoj djeci zabranite odlazak u škole sve dok od vaše djece ne odjebe firma koja im za objed isporučuje crve? Kako bi bilo da pokušate?
Možda će na mjesto hadezeovske trovačke ekipe doći druga hadezeovska ekipa za hranjenje malih Riječana i Riječanki, ne možda nego sigurno, ali… Gadovima treba pokazati zube i poslati poruku, NAŠU DJECU NEĆETE PONIŽAVATI.
Pozdravlja vas Vedrana Rudan, očajna nona koja još nije izgubila svaku nadu.
