Hrvatskoj se dogodio smak svijeta. Komad Hrvatske izbrisan je sa lica zemlje. Pod ledenom kišom stoje ljudi koji čekaju našu pomoć. Nemojmo se zavaravati mi koji imamo krov nad glavom i patnju gledamo na ekranu. Preživjela sirotinja koja je izgubila sve ni izdaleka ne dobiva onoliko pomoći koliko bi joj Hrvatska mogla i morala dati.
Nisu građani krivi. Svi mi koji smo toliko puta pomagali ljudima u nesreći isto smo se toliko puta uvjerili da je pomoć skrenula u džepove mnogobrojnih zločinaca. Čujemo da je Crveni križ organizacija kojoj žestoko ne smijemo vjerovati. Istina koju su mnogi od nas naslućivali bačena nam je ovih strašnih dana u lice. Ni Caritas nije bolje prošao. Kako pomoći?
Navijačke skupine sigurno nisu rješenje. Bar ne bi smjele biti u demokratskoj zemlji koja ima vladu i sabor. Stanje na terenu pokazuje da su mnogi koji su plaćeni da bi zemlju držali pod kontrolom izvan svake kontrole. Očekivano. U Hrvatskoj Bad Blue Boysi već tri desetljeća ne sjede na tribinama nego na Markovom trgu.
Narodu ništa drugo ne preostaje nego da se samoorganizira uz pomoć nekorumpiranih ljudi koji žele pomoći. Jedna od tih skupina su i riječki volonteri koji u prostorijama Omladinskog kulturnog kluba Palach, Kružna 8 u Rijeci, svakodnevno od 12.00 do 20.00 prikupljaju donacije. Po potrebi radno vrijeme mogu prilagoditi onima koji žele pomoći.
Prema informacijama sa terena ljudima najviše trebaju:
Plahte, jastuci, jastučnice, ručnici, deke, popluni
bezreceptni lijekovi
sterilne gaze/komprese
benzin za agregate
nafta za kombije
agregati
cerade
građevinski zaštitni najlon
konopi
kanistri
radne rukavice
lampe na baterije
baterije
svijeće
radne čizme ili gumene čizme
kabanice
grijalice svih vrsta
čekići i ostali sitan alat za popravke
čavli, vide i slično
lopate i zidarski alati
Na terenu je trenutno i 150 kuhara koji kuhaju za 10.000 ljudi u Petrinji, Glini i Topuskom. Svakodnevno im treba barem 10.000 jednokratnih posudica i pribora za jelo.
Mi građanke i građani Rijeke ovaj poziv ne bismo smjeli doživjeti kao molbu već kao vapaj očajnika, ma koliko nam bombastični naslovi iz medija poručivali drugo.
Mnogi građani Hrvatske na mokrom, blatnjavom terenu koji se stalno trese pomažu nesretnicima. Pokažimo i jednima i drugima da smo uz njih. Samo jedna jednokratna aluminijska posuda za hranu sa kartonskim poklopcem ili šest plastičnih žlica poslanih od srca očajnim će ljudima pomoći da osjete našu ljubav.
Većina nas zna, živimo u teškim vremenima. Mnogi imaju tako malo. Svakoga dana, svakoga sata, svake minute, svake sekunde dok živimo svoje koliko toliko normalne živote trebali bismo imati na umu da tamo u onom blatu očajni ljudi gledaju u hrpe nečega što im je nekad bio dom i život. Budimo uz njih. Ako odustanemo, njihova strašna sadašnjost postat će naša budućnost.
Fotografije: Richard Gruica
