Pišem ovo jer me zapanjio odjek mog prethodnog teksta. Ne vidim ni jedan razlog zašto je pročitan 60.000 puta. Nisam rekla ništa novo, mladi u Hrvatskoj zaista kurcem ne mrdaju da bi promijenili svoj život, a onda kad napišeš nekoliko rečenica o onome što svi znaju i svi vide to se čita kao da si otkrio zašto je Kolinda otišla u Ameriku. Ne, neću širiti ovu temu. Ako je gospođa provela Božić onako kako ja mislim da jest mogu joj samo čestitati i poručiti da bih na njenom mjestu učinila isto i jebalo bi mi se, vjerojatno se i njoj jebe, što o tome pišu piskarala koja ni u ludilu ne bi u nastavcima nagađala kako je Plenković proveo Božić.
Vraćam se temi. Mnogi čitatelji su mi zamjerili na prethodnom tekstu i optužili me da pozivam na nasilje. Kao, nasiljem se ništa ne rješava. Kreteni, a da malo zavirite u povijest? Što se to riješilo nenasiljem? I još nešto. Optužiti nekoga da Hrvate zove na ustanak i još se bojati da će do ustanka doći je malo veća pizdarija. Kad su se to Hrvati dignuli na ustanak za svoje dobro? Oni dižu ustanke samo kad treba obraniti interese gadova kojima vire iz guzice. Moj poziv na ustanak bio je samo krik očajnice.
Neki meni zamjeraju zašto ne idem drečati na Markov trg. Teoretski su u pravu. Trebala bih svojim primjerom pokazati što znači boriti se. Drkadžije, čitav moj život je borba. I ne, nisu svi Hrvati i Hrvatice kukavice. Kad govorim o kukavicama zaista mislim na najnoviju generaciju. Za vrijeme socijalizma, zaguglajte \”Jugoslavija\”, \”socijalizam\” radila sam na Radio Rijeci, tamo sam bila novinarka i urednica zajebantske emisije \”S primorske poneštrice\”. Jednom sam morala otići napraviti intervju sa direktorom riječke \”Luke\”. Sačekao me na porti. Dok smo prilazili upravnoj zgradi čula sam čudan zvuk. Pitala sam direktora što je to. Objasnio mi je da lučki radnici metalnim šipkama lupaju po kontejnerima u znak prosvjeda što im plaća kasni 1, slovima: jedan dan. Direktor je znao da će, ako im ne isplati plaću odmah, proći poput svoga prethodnika koga su ti isti radnici ganjali po cijeloj Rijeci dok ga se nisu dočepali.
U socijalizmu, zaguglajte \”socijalizam\”, \”Jugoslavija\”, radnici se nisu dali zajebavati. Moji suradnici i ja smo u \”Primorskoj poneštrici\” 1988. godine rekli da je general Mamula diktator. Dan nakon emitiranja emisije likovi iz JNA došli su u zgradu Radio Rijeke. Nitko iz ekipe se nije ispričao, povukao, rekao da smo se zabunili. Jebalo nam se da li ćemo dobiti otkaz, Mamula jest bio zločinac i mi smo rekli istinu.
Gdje su danas novinari na državnoj ili nekoj od privatnih \”hrvatskih\” televizija koji će reći istinu o generalima Hrvatske vojske? Pred nekoliko dana gledala sam reprizu razgovora na televiziji N1. Gost im je bio jedan od naših \”heroja\”. Gospodin koji je \”sve dao za Hrvatsku\” vlasnik je nekoliko firmi, utajivač poreza, borac za prava naših \”heroja\”, a Domovinski ga je rat toliko iscrpio da izgleda kao maneken za donje rublje kalvinklajn. Dobar novinar sa njim je razgovarao pun strahopoštavanja i nije mu postavio ni jedno pravo pitanje. Usran do gađenja.
Onima koji me ne znaju, ja sam prva novinarka koja je u Hrvatskoj dobila otkaz, u siječnju devedeset i prve, zato jer sam \”uvrijedila Tuđmanovu lentu\”. Mogla sam ostati na radiju do dana današnjega i srati pizdarije kao što to rade moje \”kolege\” ali nisam jer bi me proljev ubio. Ovo pišem jer me neki znaju pitati gdje sam bila devedeset i prve. Bila sam na cesti sa troje malodobne djece, gole guzice, bez posla, muž i ja. Zato jer smo imali stav. I danas imam stav ali mi ne pada na pamet, iako neki od mene to traže, urlati na ulici zato jer bih bila sama. Ja bez srama mogu pogledati na svoj život, žao mi je što mladi danas to ne mogu.
Znam da je ovo vrijeme mračnije nego je to bilo moje, zaguglajte \”robovlasništvo\”, ali ipak mislim da biste morali dignuti jebeni glas i bilo kakvu šipku. Što možete izgubiti? Život? Ako je ovo život… Jasno mi je da postoje irske, njemačke, engleske, francuske… Samo… Zaguglajte \”Aleksa Šantić\” i \”Ostajte ovdje.\” Zaguglati ste. Čujem vas. Šantić je četnik.
Ma, za koji kurac ja s vama gubim vrijeme?
