Danas sam dobila rješenje. \”Počevši od 12.11.2009. godine osiguraniku Rudan Vedrana priznaje se pravo na starosnu mirovinu u svoti od 1644,83 KN mjesečno\”. Na neki sam način sretna. Nikad nisam sanjala da će jednom i na moja vrata zakucati poštar i uručiti mi lovu, ma kako ona mala bila. Znam da je moja majka umrla a to dočekala nije.
A s druge strane, 1644,83Kn mjesečno?! Jesam li sama kriva? Jesam. Da daleke 1991. kao novinarka Hrvatskoga radija nisam \”vrijeđala Tuđmanovu lentu\” imala bih dvadesetak godina staža više pa bi mi poštar na vrata nosio 3700 kuna koliko dobiva moja kolegica kojoj vrijeđanje Tuđmanove lente nije padalo na pamet.
Ne žalim se, neću umrijeti od gladi. Oglasila sam prodaju kuće koju je moja nona dobila kao žrtva fašističkog terora, Nijemci su joj zapalili sve što je imala pa su joj partizani dali tu kućicu. Moj susjed je na Golom bio žrtva komunističkog terora, njemu poštar svakoga mjeseca donosi preko pet tisuća kuna.
Želim reći, mene će još nekoliko godina, ako budem zdrava, na životu držati fašizam. Ja sam na neki način fašistička profiterka. Ali, bojim se, zaista se bojim za svoju djecu. Kakva će biti njihova starost? Ovi danas nisu ni fašisti ni komunisti, što će ovi ostaviti iza sebe? Kako će se zvati njihove žrtve? Bože dragi! Kako je to strašno! Poslije njih ni žrtava biti neće.
Neznam što bih rekla na sve ovo što nam se događa,ovaj narod to nije zaslužio.Mirovina bi ipak trebala biti takva da se od nje može živjeti,nažalost ona je većini puno manja nego što vrijedi jedan broš Jadranke Kosor
To je mirovina za MIROVANJE.
Vedrana, svaka ti čast. Čitam sve tvoje knjige i komentare i jako mi se sviđa. Da ti pravo kažem, ponekad me je i malo sram što sam muško, što sve čine te “muškarčine”. Bilo bi mi drago da se malo javiš kada dođeš u Dragu (sada kada si u penziji).
Pozdrav, Edi