Zgađena sam potezom vlade koja je u posljednji čas odlučila da nama umirovljenicima u gladna usta turne 80 eura. Svima jednako bez obzira na visinu mirovine. Ima logike. Hadezeovski kriminalci se tako neće morati truditi oko obračuna.
Moram priznati da me u ovo predizborno vrijeme zaprepastilo što oporba ni jednom riječju nije spomenula ovu nečuvenu uvredu Franje Tahija koji kmetovima dobacuje bijedan iznos da bi im zaliječio rane bez kojih bi bili da njega nema.
Opoziciji se jebe. Kad je njima dignuo plaće u nebesa onda je Marija Raspudić, kandidatkinja za predsjednicu države, rekla da “Sabor za to nije glasao…” Hrvatska opozicija je licemjerna, njezino laprdanje izaziva gađenje i očaj.
Franjo Tahi se ne uzbuđuje. Za suradnike bira kriminalce kojima se ništa ne dešava, ministri su umreženi s mafijom, treba li spominjati pravosuđe Franje Tahija koje bičuje pravdu iako je ona zahvaljujući tom istom pravosuđu odavno ispustila dušu.
Hadezeovske lopuže udružene s mafijom na čelu s capom di tuti i capi hrvatskim kmetovima kopaju oči, vade crijeva, ubijaju djecu, masakriraju starce, tjeraju iz zemlje mlade i obrazovane. Istovremeno nam se divljaci sa lažnim doktoratima i diplomama svakoga dana na svim ekranima opako cere dok gaze ono malo ljudskosti koja je ostala u nekima od nas.
Hrvatski kmetovi, to moramo reći, zaista su prepušteni na milost i nemilost zločinca prema kome je Franjo Tahi bio svetac. Šutimo, šutimo, šutimo. Da bi riječ rekli. Bojimo se. U naše se kosti uvukla jeza. Postoji li jedno ljudsko biće u hordi njuški koje nam se obraćaju dajući nam lažna obećanja dok žive poput careva zahvaljujući našoj oderanoj koži?
Dosadna sam. Sve ovo vi znate. Ali ipak… Postoji li u ovoj zemlji dno ispod koga to smeće ne može ići? Čitam naslov na stranici Telegrama i, kunem se, ne mogu vjerovati svojim očima. Ja nikad nisam HDZ držala ničim nego skupinom lopova, ali ovo…
Pred izbore će nama penzionerima dobaciti onih osamdeset eura, Tahi je to odlučio u zadnji čas. Nije bilo u planu. Kako krstiti milostinju da bude u “skladu sa zakonom”, pitao se naš Tahi dok je prije žderanja prao ruke našom krvlju? Pa ju je krstio. “Božićnica umirovljenicima” zove se “sanacija posljedica ruske agresije na Ukrajinu”. Može li niže? Može li vulgarnije? Može li drskije? Može li bahatije? Tahi, Tahi, Tahiiii… Ti si jebeni monstrum. Vrištim u sebi.
Jebe se Tahiju. Zna da hrvatski umirovljenici poklonjenom konju neće gledati u zube, nekima od njih je osamdeset eura brdo love. Jebe se i opoziciji, njihov poklonjeni konj ima bijele, zdrave zube.
Gdje je Matija Gubec, pitaju se mnogi u ovoj zemlji? Sjedi i čeka da se otvore vrata javne kuhinje. Današnji Matija Gubec zna da je današnji Franjo Tahi nepobjediv koliko i rak u hrvatskim bolnicama.
Zna Franjo Tahi mantru hrvatski kmetova, nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vazda ne bu da nam nekak nebu.
Ipak, proklet bio, Franjo Tahi.
