\”Čuvaj se Fedore\”

Mjesečna brutto plaća hrvatskog učitelja sa 15 godina staža iznosi 7306 kuna. Jadni učitelji, jadni profesori. Bila sam učiteljica.  Dok sam radila u školi stalno sam u zbornici slušala kako bi se \”nešto moralo učiniti\” da, tada smo se zvali nastavnici, najzad dobijemo lovu koju zaslužujemo.

 Naš je posao bio težak, odgovoran, odgajali smo i učili generacije kako moraju, čim izađu iz  prvog razreda, pozdravljati susjede, staricama se dizati u autobusu, sanjati kako će postati milicajci, kondukteri, doktori, učiteljice, medicinske sestre, članovi Partije…

Ni u moje vrijeme nije se blagonaklono gledalo kad bi nastavnik fizičkog odgoja klipana iz osmog razreda tresnuo tako da mu krv šikne iz nosa, ali se ipak treskalo. Roditelji nisu bili hipersenzibilni koliko su to danas.  Želim reći, bili smo grozno plaćeni ali strahopoštovani.

Danas…Klinci za vrijeme sata najčešće preko mobitela vise na fejsu. Učitelji i profesori učenicima ne ulijevaju ni strah ni poštovanje. Cure i dečki preziru sirotane koji iz dana u dan ulaze u razrede da bi zaradili one bijedne  brutto kune.

A djeci super ide. Oni iz \”boljih\” škola većinu vremena provode u kladionicama i kafićima sa aparatima koji se, ne slučajno, nalaze tri metra udaljeni od škole.

Najmanji im je problem svakoga dana ostaviti tamo sto kuna. Jadni profesori? Jadni učitelji? Da li je baš tako? Nije. I oni konja za trku imaju. Ocjene, ocjene su danas ono što su u moje doba bile šamarčine u fiskulturnoj dvorani.

U vremenu kad baš svi moraju proći sa pet nula, svaki djetetov \”kolac\” roditelja tjera da proguta bar pet praxitena.  Vlasnici \”vinograda\” za porodicu su prava tragedija. Da nema instrukcija Hrvatska bi bila zemlja sa najvećom stopom suicida na svijetu.  Matematika, njemački, latinski, fizika, kemija…

Instruktori školski sat naplaćuju 60 kuna. Oni \”na glasu\” i više. Postoje i škole za instrukcije. Školski sat devedeset kuna. Pa ti visi na fejsu za vrijeme nastave. Na potezu gdje ja živim, Rijeka-Opatija, o svakom se srednjoškolskom profesoru sve zna.

Profesorica koja je \”imala problema sa alkoholom\” kad je  moja kći pred sto godina bila njena učenica ima ga i danas. Žilava ženska. Za legendarnu \”Fedoru\” svi su čuli. Bog i batina. \”Stroga ali pravedna\”. \”Čuvaj se Fedore\” sa stravom izgovaraju riječki gimnazijalci. U srednjim školama dešava se i nešto što je u moje vrijeme bilo nezamislivo. 

U pretežno \”ženskim\” školama cure se mlate do krvi. Najave dvoboj, učenici nekoliko škola dolaze na \”meč\” i čekaju koja će kojoj slomiti vrat. Profesora u blizini nema, vjerojatno zbog onih sedam i nešto tisuća kuna mjesečno. Brutto.

Klinci puše, piju, drogiraju se i jedan drugome prijete, \”nemoj me dirat\’, imam ekipu\”. Ne znam, morala bih suosjećati sa mojim kolegama, plaća je zaista mala, djeca su danas mnogo agresivnija, i ubijaju kad polude, ali, nekako imam dojam da se samo o klincima govori.

Oni piju, oni mlate, oni kockaju, oni razbijaju, oni fejsaju… Roditelje se nikad ne spominje. A  profesori? O njima se ne govori jer primaju tako nevjerojatno malu plaću? Novinari ih žale a roditelji šute izbezumljeni od straha. Zašto je ovih dana profesorica latinskog u jednoj riječkoj školi gotovo cijelom razredu podijelila kolčeve?  Kad se gotovo čitav razred nađe u \”vinogradu\” u kome ili u čemu je problem? 

Smije li profesorica petnaest godina pijana dolaziti na sat a da o tome ne izađe bar tekstuljak u lokalnom listu? Tko je carica Fedora? Kakvi su njeni kriteriji? Koliko se crne love vrti oko instrukcija? Da li neki profesori dijele topove i preporučuju određene \”instruktore\” i škole za instrukcije da bi djetetu pomogli ili možda ipak da povećaju ono sitno \”brutto\” što ga dobivaju?

 Mnogo znamo o \”huliganima\”, ništa o onima koji od njih žive.