Moja mama je bila gluha žena. Kad nam je dosadilo rušiti ulazna vrata stana da bismo do nje došli, napravili smo kopije njenog ključa a njoj zabranili da svoj ostavlja u vratima. \”Nikome ne otvaraj vrata osim poštaru\”, urliknuli smo joj u lijevo uho, na njega bi povremeno nešto čula.
Onoga jutra kad je trebao doći poštar mama je naćulila lijevo uho i čula kako netko pokušava provaliti u njen stan. Uvijek se veselila poštaru pa se u papučama i pidžami odvukla do ormarića u hodniku na kome se uvijek nalazio ključ.
Mojoj je majci bio problem otključati vrata, imala je osamdeset i tri godine, slijepim očima vidjeti rupu, drhtavim rukama uvući ključ kamo treba, vrlo često nemoguća misija. Toga joj je dana uspjelo.
U njen su stan umarširala dvojica muškaraca, za sobom su zatvorila vrata. \”Gospođo\”, zaurlala su,\” potpišite ovdje, naš je \”rengen\” pokazao da imate neprijavljen televizor.\” Mama je u drhtavu ruku uzela kemijsku olovku koju joj je pružio opaki muškarac i potpisala. Izašli su. Pola sata kasnije zvonio je poštar, molio je moju majku da otvori vrata, urlao je svoje ime i prezime, uzalud. Starica se uvukla u krevet, pokrila preko glave i tresla dok mi nismo ušli, sedam sati kasnije.
Njena nam je panika bila smiješna. \”Mama, tko još plaća teve pretplatu, ti si slijepa, ne čuješ, televizor ti je koma, imaš sto godina, zašto gospodi nisi sve to rekla?\” \”Bojala sam se da će me ubiti ako ne potpišem.\” Starci znaju biti paranoični i smiješni.
\”Bojim se, bojim se, bojim se,\” moja je majka znala cviliti. \”Čega se bojiš?\” \”Zatvora.\” \”Zatvora? Stara, tko će te odnijeti u zatvor, ti si jedva pokretna, slijepa i gluha, što ćeš ti u zatvoru, ovoj se zemlji ne isplati tebi plaćati stan i hranu, nije ovo tvoja Jugoslavija koja je nevine ljude vozila na Goli. Opusti se, ovo je Hrvatska.\”
Krajem siječnja 2008. majka je dobila Poziv na temelju čl.45.st.1. Zakona o prekršajima. Republika Hrvatska i Prekršajni sud u Rijeci tražili su od moje majke da se izjasni da li \”pristaje na novčanu kaznu u iznosu od 500,00 kn ili želi da tu kaznu zamijeni radom za opće dobro na slobodi. Rad za opće dobro na slobodi u ovom predmetu trebao bi trajati 10 dana. Ukoliko kažnjeni ne pristaje na zamjenu neplaćene novčane kazne radom za opće dobro na slobodi i kaznu ne plati do dana pozivanja na ovaj Sud, ista će biti zamijenjena mjerom zatvora u trajanju od 3 (tri) dana (čl.45.st.3. Zakona o prekršajima). Ukoliko se kažnjeni po ovom pozivu ne očituje, smatrat će se da ne pristaje na rad za opće dobro na slobodi, te će neplaćena novčana kazna biti zamijenjena mjerom zatvora u trajanju od 3(tri) dana.\”
Umrli smo od smijeha. Mama je dobila moždani udar. Sve se ovo dogodilo u veljači 2008. Možda bismo priču zaboravili da moja majka ovih dana nije dobila nalog da plati teve pretplatu. Tko zna da li će je činjenica da je mrtva spasiti od zatvora ili rada za opće dobro?
Tko zna koliko grijeha imaju naši političari – domaći obični – kada već godinama “rade za opće dobro na slobodi”?
Znate što, gđo Rudan, čitam vas još iz vremena YU Ferala i mislim da sjajno pišete, ali u MP3, nikako ne kužim da li su ove sličice iz Gospića dio promišljenog marketinga za vaše knjige ili se vaše knjige (i podatak o vašoj mizernoj penziji) ovdje motaju onako usput.
Znate što, gospodine Mrmot, drago mi je da me čitate. Sličice iz Gospića motaju se po mom sajtu jer mi, ovih dana, Mesić posebno ide na živce. Zašto nikad ni jedne novine nisu analizirale njegovu ulogu u priči Gospić? A što se moje mizerne penzije tiče…Ja ne živim od nje, na moju veliku radost, spomenula sam je kao čudo. Da li je moguće da takva penzija uopće postoji? Ovaj sajt jest u funkciji promidžbe mojih knjiga ali tekst o Gospiću nije. On je nešto što sam izvukla iz zaborava, na internetu sve traje dulje nego u novinama, zato jer djecu Kalanj osobno poznajem. I oni i ja čekamo da im se netko u ime Hrvatske ispriča, Mesić primjerice, koji im je mrtvog oca razriješio jer mrtav nije dolazio na posao. Pošaljite mi adresu pa ću vam pokloniti nekoliko svojih knjiga u kojima nema ni Like ni Gospića. Ova zadnja “Dabogda te majka rodila”, izlazi oko Osmog marta, govori o kćerima i majkama.
Gospođo Rudan,pa to je normalno kod nas,država pokazuje mišiće samo na malom čovjeku ,dok tajkuni uživaju u svom “mukotrpno “stećenom bogatstvu.
Ima nesto sto me u vezi Mesica muci vec od 1990. Pa kad ga vec spomenuste, da napisem sto me to muci i napokon prestanem ) koliko god da je to tek povremeno), misliti o tome.
Naime, nije li se njega u to doba, a tada je jos bio clan HDZ-a, oslovljavalo s DOKTOR Stipe Mesic?
Sjecam se, bilo je to u proljece, odmah po objavljivanju rezultata tih prvih izbora u Hrvatskoj, i slusam izvjestaj na radiju. Sad, da li je to bila Silvija Luks ili netko drugi, ali razgovor s Mesicem je tekao nekako ovako:
Zenski glas: Gospodine Mesicu, oslovljavaju vas s doktor. Gdje i kada ste stekli tu titulu?
Mesic: Ma, da vam kazem, netko me je u nekom trenutku poceo tako oslovljavati i svi su prihvatili tu titulu. Nisam doktor, ALI TO SADA VISE NIJE NI VAZNO!
Eto, napokon mogu mirno spavati. Iako, zar zaista nije bilo vazno?
Dirljivo i istinito.
Spasit će se od rada za opće dobro ako bude glasala!
Ma povraća mi se na takve životne svakodnevnice.Ako se to doista dogodilo vašoj majci a,lako je moguće jer u tome ova bjedna zemlja štima. FUJ