Bravo, Ploče!

Država je u Pločama, gradić u Dalmaciji za neznalice, odlučila izgraditi termoelektranu na ugljen. Živimo u zemlji u kojoj je moguće organizirati referendum i poručiti državi da li se slažemo sa nekom od njenih bolesnih ideja. \”Država\” u Hrvatskoj su interesne grupe kojima je jedino sveto lova što će je kod izgradnje \”kapitalnih objekata\” strpati u džep.

Mene je referendum u Pločama jako zanimao. Zaljubljenica sam u Dalmaciju, Pelješac posebno, do njega uvijek dolazim kroz Ploče. Svi oko mene kladili su se da na referendum neće izaći dovoljan broj građana. Zašto bi preko pedeset posto upisanih glasača izašlo iz kuće, nedjelja je, kad mogu buljiti u teve ekran ili, u Dalmaciji je to još bolja ideja, sjediti ispred kafića i gledati kako se more ljeska. Neka naivne budale koje još uvijek vjeruju u sistem ubacuju listiće u kutije.

Nije to bez logike. Ma što referendumom Pločani i Pločanke odlučili to državu ne obavezuje jer država, kad su kapitalni objekti u igri, smije i može zanemariti glas naroda. Pa ipak…Ovo su čupava vremena. Vidimo da ni Grčka nije ono što je nekad bila. Ako bijedna Grčka može odjebati veliku Evropu možda i tamo neki sirotani iz Ploča popizde ako ih se bez obzira na rezultate referenduma krene tucati u glavu. Zato sam nekako optimistična. Pločani i Pločanke učinili su neviđeno. Nisu izašli na referendum da bi odlučivali o pizdarijama koje se inače razvlače po hrvatskim referendumima. Glasali su za pravu stvar: nećemo termeelektranu na ugljen u našu butigu.

Nije da ja volim samo Dalmaciju. Hrvatska je prekrasna zemlja a to što je komadaju divlje zvijeri mi možda jesmo krivi a možda i nismo. Nije lako boriti se protiv sprege krupnog kapitala i razbojnika političara. To se najbolje vidi u Istri. Za nju smo se mi neki godinama borili još za vrijeme Jugoslavije. Protiv Termoelektrane Plomin II organizirali smo okrugle stolove, prosvjede, Radio Rijeka je utorkom imala emisiju o ekologiji. U nju smo pozivali odgovorne socijalističke njuške i napajali im se krvi. Uzalud ali smo se borili.

Trenutno je u planu izgradnja Plomina III. Istrijani bi mogli organizirati referendum. Možda su ga i organizirali? Nebitno. Znam ja Istrijane. U njihovoj Istri Miloj uvijek se dere nekoliko istih entuzijasta dok većina odmahuje rukom i opušteno odlazi na kemoterapiju. Istrijani pojma nemaju koliko ih je do danas zbog termoelektrane umrlo od raka, ne postavljaju pitanje zašto baš u svakoj istarskoj kući netko boluje od raka, ne uznemirava ih ni to što im već godinama o glavi radi ista grupa zločinaca sa istim šerifom na čelu.

Nikad Istrijani nisu izašli na cestu i postavili pitanje kako je moguće da Istrom Lijepom godinama vlada čovjek koji je prije nego što je demokracija poharala naše prostore bio gologuzi Nitko i Ništa. Dapače. Ljube svom veleposjedniku noge i normalno im je da se bez njegova blagoslova ni Brijuni neće prodati prvom mafijašu koji će s njim sklopiti ugovor o posredovanju. Da su mu mama i tata ostavili Istru bio bi manje bahat.

Ali, to su Istrijani. Takvi smo i mi Primorci. Može nam ga staviti svatko tko naleti. Ne treba mu biti ni previše tvrd. Mi, mekane dušice istarske i primorske, rastegnut ćemo naše guzice da bismo mu olakšale posao.

Zato, drage Pločanke, dragi Pločani, moje duboko poštovanje. Vi ste dobili bitku. Dobit ćete i rat. Istrijani sa Plominom II i III i mi Primorci sa Koksarom izgubili smo sve bitke, izgubit ćemo i rat. Doduše, dobili smo i dobivat ćemo rak. Nije to mala stvar, otići zauvijek iz ovakve zemlje.

15 Comments

  1. Berislav 26.01.2015
    • Bimbo 26.01.2015
    • Glas Razuma 26.01.2015
      • mira 26.01.2015
      • Berislav 28.01.2015
    • znanstvenik 26.01.2015
  2. chuko 26.01.2015
    • angrybogdan 27.01.2015
  3. Split 26.01.2015
  4. Popara 26.01.2015
  5. ploce 26.01.2015
  6. Milomir 26.01.2015
  7. ivanka 26.01.2015
  8. Diogen Drugi 27.01.2015
  9. Tamara 29.01.2015