Ne volim praznike. Ne razumijem Uskrs. Zašto se na Uskrs farbaju jaja? Ne želim guglati jer bi mi se ionako svaki odgovor činio glupim. Bojanje jaja je besmisleno i djetinjasto, žderanje ogromne količine čokoladnih zečeva također, moj slučaj, a ne znam ni kakve veze imaju zečevi, jaja, Isus i Lindt.
Ipak sam zaguglala Isusa i njegove posljednje riječi, ali sam izgubila papirić na kome sam ih napisala. Zapamtila sam samo da je rekao, umirući u strašnim mukama, na onom križu, da se ljudi moraju međusobno voljeti. Taj stvarno nije bio normalan. Ne kažem da je čuo za Ruse, Agrokor, Bozanića i Deklaraciju o jeziku, ali vjerujem da ni u njegovo doba ljudi nisu bili mnogo pametniji nego danas. Ni Isus nije bio pametan. Govna te pribiju na križ, a ti im krkljajući poručuješ, ljubite se, ljudi!
Među nama, nema šanse da je Isus tako nešto blebetao, znam kad mene nešto boli, a stalno me boli iako manje nego što je boljelo Isusa, nikad mi ne padne na pamet mudro zboriti. Ne mudroslovim nego jaučem tiho ili urlam i sve oko sebe šaljem u kurac. Nisam milosti puna. Nisam jedina, svi smo isti, pa ipak moramo pušiti priču kako je Isus bio dobar i kako bismo trebali slušati njegove naputke.
Trebali bismo. Da, trebali bismo da ih je on zaista izrekao. Trebali bismo i ako ih nije rekao! Tko ih sluša? Bog je blizak Bozaniću koji nam se svakoga Uskrsa ukaže u novoj, raskošnoj, preskupoj haljini. U zemlji u kojoj živi na stotine tisuća gologuzih katolika. Nije fer, hrvatska ima desetak modnih mačkova, da se baš nikad ni jedan, otkako imamo Hrvatsku, nije osvrnuo na stajling našeg vrhunskog katoličkog manekena. A Nives Celzijus i kad modno ne kiksa rastežu poput Isusa na križu. Licemjeri. Kukavice. Hrabri su poput Lindt zečeva.
Kad sam već pred Uskrs spomenula Deklaraciju o jeziku moram reći da ne bih da je nije spomenuo Bozanić. Bozanić ima snažne veze sa Uskrsom, Isusom, jajima i zečevima. Deklaracija o jeziku je nešto što sam potpisala, a u tom nečem stoji da se na nekim nekad našim prostorima govori jedan jezik. Neš ti teze. Pa šta ako sam to potpisala? Koga u Hrvatskoj, i još u vrijeme jaja, Isusa, zečeva, briga za jezik? Koga? Bozanića. Kardinal misli da je Deklaracija o jeziku vruća tema od Agrokora i da u vremenima zečeva, jaja i Isusa treba pojati o jeziku, a za Akrokor neka nas bole ofarbana jaja.
Što Bozanić zna o jeziku? Latinski govori sa snažnim, očajnim čakavskim naglaskom. Hrvatski književni jezik muca. Čakavski je zaboravio jer trkeljajući na štokavskom prolazi kroz Isusove muke. Umjesto da glasno šuti, jede ofarbana jaja i gricka čokoladnog zeca, on u zemlji Agrokora pizdi o jeziku. O temopora, o mores, što bi rekli ljudi koji misle da je glavno da se međusobno razumijemo, a ako se razumijemo onda možemo razgovarati, a ako možemo razgovarati onda se možemo i voljeti, a ako se budemo voljeti slijedit ćemo Isusa.
Želim reći, Uskrs je, a baš se svima u Hrvatskoj jebe za Isusa i njegove riječi.
