Indeks je jedini hrvatski portal koji ovoj vlasti jebe i oca i mater. Hadezeovcima i njihovim okoanusnim mušetinama vadi crijeva, a nama usvevjerujućima objašnjava kako gologuzi, nepismeni drkadžija, silovatelj i kućni mlatilac može preko noći postati ministar i doći do nekoliko vila, privatnih plaža, tvornica, automobila…
Zahvaljujući Indexu saznali smo koliko je naše pravosuđe korumpirano, policija privodi samo klince, nitko ništa ne može Bandiću jer su na njegovoj strani i Bog i Partija i mafija. Znam, znam da između Partije i mafije nema razlike.
I sad, objasnite vi meni kako se može Indeks kao pura dreku čuditi kad se ološ obruši na njihovog novinara jer je napisao nenadahnutu parodiju Vile Velebite i još je uvrijedio policiju?
Duhačeka uhitiše na Franji Tuđmanu i baciše u demokratsku tamnicu zato jer nije silovao dečkiće. Nije ukrao milijun eura. Nije pojio srpske civile kiselinom pa ih bacao u rijeku ruku okovanih bodljikavom žicom… Duhi, Duhi! Da si to radio bio bi ministar, biskup, general, zastupnik u Saboru i bio bi slobodan ka’ tić.
Duhaček je, zahvaljujući Indexu, postao brejkingnjuz. Krivo, krivo. Brejkingnjuz bi bila da je vlast očistila Sabor od zločinaca, Vladu od lopova, sudove od korumpiranih sudaca, uhitila Bandića i osudila ga na robiju, poslala kakvog djecojepca da u Boga gleda kroz rešetke… Ili da je samo ukinula obračunavanje novčane prekršajne kazne u markama. Jebote! Da marke. Toliko nas preziru da nam kazne obračunavaju u nepostojećoj valuti jer znaju da nas čak ni takvo ponižavanje neće uznemiriti.
Kriminalci su poslali Indexu poruku: možemo vas poslati u kurac kad nam se kurac digne. Eto, dignuo nam se. Brišite krvavu guzicu i šutite!
Indeks ne šuti. Opet mi na pamet pada ona pura i drek u koga sirotica zapanjeno gleda. Indeks se čudi. Kako je moguće da sudac uđe u ćeliju i prijeti? Moguće je jer u ćeliju ulazi hrvatski sudac. Kako je moguće da sudac drži vrlo bitnim to što se zove Krešimir, moguće je jer hrvatski sudac drži vrlo bitnim…
Mala digresija. Moj pokojni mačak, veliki jebač, da nije bio jebač još bi bio živ, zvao se Petar Krešimir Četvrti. Da sam znala da za Krešimire zakoni ne važe sin mi se mogao zvati Krešimir. Dečko bi opušteno silovao i krao, ušao bi u Sabor ili Vladu, mami bi dao dragovoljačku penziju.
Ja sam devedeset i prve, kad je Hrvatskoj bilo najteže, u kupatilu slomila lijevu nogu. Jebote, to vrijedi, brat bratu, deset tisuća kuna mjesečno. Neki hrvatski generali, suspektni zločinci i osuđeni zločinci, za vječnu su nam Hrvatsku dali mnogo manje, a vidi njih, a vidi mene.
Nadam se da će onaj Krešimir Duhija osuditi na doživotnu robiju. Poslat će nam poruku, bez kurca se ne ide u svatove. Prevedeno, nemoćnici, ne, ne tipkovnicom jurišati na Moć.
A sad, budimo malo ozbiljni. Tebe pitam, Krešimire. Je li moguće da ti nitko nije rekao da ti, dok je ovog i ovakvog naroda, ne moraš izvlačiti pendrek iz gaća? Ej, vi gore! Nije moguće da ne znate, ne možete vi toliko izdrkati koliko mi možemo progutati.
Već sam to jednom napisala? Jebiga. Ovdje trideset godina stalno isto.
