U petak u Beogradu kreće Noć knjige.
Pred deset godina napisala sam knjigu o djevojčici Amaruši. Amaruši je dijete koje raste u jezivom hrvatskom kapitalizmu. Ne vidi je otac jer se ubija radeći, ne vidi je majka jer crkava dok radi nekoliko poslova, ne vidi je nona… Zašto se u proteklih deset godina baš ništa promijenilo nije? Naprotiv.
Nevidljiva djevojčica željna pažnje i ljubavi raste poput tisuću njezinih vršnjaka. Ona je paket koji se dostavlja na nekoliko adresa, ona je besplatna dostava.
Predmet Amaruši, zrak Amaruši, ništa Amaruši živi svoj život u jezivom svijetu koga su za nju i njene roditelje kreirali nepoznati zlikovci.
Knjiga “Besplatna dostava” koja se nekad zvala “Amaruši” pojavit će se, na moju ogromnu sreću, u subotu 10. juna u svim beogradskim knjižarama. Posvećena je djeci koja žive okružena “ljepotama” suvremenog kapitalizma ali još uvijek u sebi imaju empatije, ljubavi i potrebe da starijima od sebe svijet učine ljepšim.
Kad neki od njih malo odrastu postat će naša slika i prilika, hladna bića užasnuta stvarnošću u kojoj se bespomoćno koprcaju.
Žao mi je što mi u subotu nitko u Beograd neće besplatno dostaviti paket koji mi toliko puno znači. Većina od nas ima kod kuće jednu Amaruši, kutiju s blagom, ali nam ne pada na pamet podignuti poklopac.
Nemamo vremena, moramo raditi, postoje vrtići, tečajevi gitare, treninzi, balet… Šteta. Djeca bi nam morala biti jedina bitna da ne bismo nekoliko godina kasnije u onome što je nekad bilo klupko ljubavi ugledali čudovište.
Zato svi skupa bacimo pogled na našu nevidljivu djecu. Ona postoje, ona su tu, ona nas nevidljiva gledaju i sve vide.
