Heroina na apaurinu

Bilo je to devedesete. Radila sam na Radio Rijeci kao urednica satiričke emisije \”S primorske poneštrice\”. U onom sistemu moja ekipa i ja znali smo žestoko zajebavati \”komunjare\” i zazivati propast trulog sistema. U Rijeci smo bili slušani onako kako je danas \”Nedjeljom u dva\” gledano. A onda se rodila hrvatska demokracija.

Žrtve onog sistema na čijoj smo mi strani bili dok je postojao onaj sistem u meni su prepoznale nekoga tko je svim srcem i dušom njihov. Zato me jednog jutra pozvalo u kavanu na Korzu, pokojnu \”Učku\”. S jedne strane stola kavu sam pila ja, s druge jedan pop i poznati riječki dječji kirurg.

Ponuđeno mi je da biram što ću raditi u budućoj jedinoj nam Hrvatskoj. Mogla sam ostati u Rijeci ili otići u Zagreb pa tamo sebi izabrati fotelju. Odbila sam i u idućoj emisiji Tuđmana proglasila zločincem, najavila krvavi rat u kome će izginuti sirotinja, narugala se Crkvi i himni… I dobila otkaz. U siječnju devedeset i prve.

Dok sam dobivala otkaz, Tončiju Vrdoljaku trebalo je neko vrijeme da prelomi, kolege nisu htjele sjediti u redakciji pored mene, znanci su, kad bi me na cesti vidjeli, bježali na drugu stranu, a kći, do tada vrlo dobra učenica, dobivala je jedinice jer joj mater \”ima crvenu knjižicu\”. Izraz njene učiteljice hrvatskog jezika.

Neznanci bi me ponekad pljunuli na Korzu. Tužila sam Hrvatski radio, nakon sedamnaest mjeseci vratilo me na posao. Status mi se nije popravio. Kolege su i dalje od mene bježale, glas mi se nije smio čuti, morala sam svakodnevno odlaziti na višesatne sastanke širokoga spektra a onda o tome napisati tri rečenice koje će pročitati spiker.

Nakon mjesec dana ponudili su mi pet tisuća maraka i papir na kome sam morala potpisati da dragovoljno odlazim i da nemam prema firmi \”nikakvih potraživanja\”. Da mi nisu dali one marke otišla bih bez maraka, oni to nisu znali. Bila sam dobra glumica, imala sam odlične živce, smijala sam se u redakciji kao da me do orgazma dovodi svaki susret sa kolegicama i kolegama koji su se veselili kad bi dobili smrznutu kuglu mlijeka kao dodatak plaći. Sjećam se da sam ja svoju kuglu odbila i da mi je mlađi kolega na tome bio beskrajno zahvalan.

Znam da oni koji su bili na Golom otoku od Hrvatske primaju neku lovu. Pare dobivaju i oni koje su mučili Srbi. Najebali smo jedino mi koje su devedesetih jebali Hrvati. Čudno. I nepravedno. Ako nisu heroji oni koji se bore protiv diktature, tko su heroji?

Službeno, ja sam obična ženska. Neslužbeno, ja sam turbo neobična ženska. Da sam onda onom popu i onom doktoru rekla DA moja bi se djeca vozila u ludim autima. Imala bi stanove i kuće. Ja bih živjela u dvorcu sa poslugom. Jednom godišnje milovala bih ćelave glave dječice oboljele od raka i govorila im kako su danas dobila psa a sutra će možda i lijekove. Pred izbore bih se fotošopirana kesila sa plakata. Nosila bih cipele od tisuću eura. Liječila se u inozemstvima. Muž bi mi bio vrhovni ili neki drugi sudac.

Pomislit ćete, mora da je fenomenalan osjećaj, pogledaš unazad… Rekla sam! Napisala sam! Govorila sam! Ljudi, bila sam pametna kad su svi bili glupi! Ja, hrvatski čudnovati kljunaš! Traj, la, la…LA! Svaka mi čast!

Nitko od ljudi koji me poznaju ne vjeruje mi da danas iz dubine srca žalim zbog svega što sam devedesete učinila. ŽALIM! Pizda mi materina. Znam, reći ćete da ja, za razliku od todorića koji imaju Hrvatsku, mirno spavam. Ja mirno spavam? Zato jer se nisam nakrala, zato jer glađu nisam umorila tisuće ljudi, zato jer nisam uništila budućnost hrvatske djece…

JEBEŠ MIRNO SPAVANJE! JEBEŠ! Noćas nisam oka sklopila! Pijem apaurine prije spavanja i poslije spavanja. Ja da mirno spavam? Todorići mirno spavaju. Njihovo hrkanje ubilo je moje snove, ubija moj san. Znam da će svi ti todorići jednoga dana crknuti u više ili manje strašnim mukama. Ni u crkavanju nismo jednaki. Dok oni budu crkavali znat će da su prije hropca živjeli. Oni i svi njihovi.

Dok ja budem crkavala gledat ću fotke svoga crkavanja prije crkavanja i vrištati užasnuta jer crkavaju prije crkavanja i moja djeca i moji unuci, crkavat će i praunuci ako ih bude bilo.

Ja sam devedesete bila živa i slijepa. Danas sam crkotina koja je progledala. JEBO MI PAS MATER!

foto: Erich Ferdinand

77 Comments

  1. Boba 05.02.2014
  2. Mladenka 05.02.2014
  3. Lumbardez 05.02.2014
  4. mira 05.02.2014
  5. mahotinemaho 05.02.2014
  6. branka 05.02.2014
  7. nada 05.02.2014
    • ana anić 05.02.2014
      • Marijana 05.02.2014
      • suzica 05.02.2014
  8. sandra:) 05.02.2014
  9. Gost 05.02.2014
    • MoMa 05.02.2014
  10. Bosko 05.02.2014
  11. Vanja 05.02.2014
  12. nela 05.02.2014
  13. Sava Strajnić 05.02.2014
  14. Aspalathos 05.02.2014
  15. Mimi-Mini 05.02.2014
  16. Gordana 05.02.2014
    • Gordana 05.02.2014
      • Zoran 05.02.2014
    • drvoplet 05.02.2014
    • Zoran 05.02.2014
      • suzica 05.02.2014
    • Šeki 06.02.2014
  17. dadad 05.02.2014
  18. Marko 05.02.2014
  19. Bojan 05.02.2014
    • Sale 05.02.2014
  20. ozzyserb 05.02.2014
  21. Miki Maus 05.02.2014
  22. tata 05.02.2014
  23. silvana 05.02.2014
  24. Choopo 05.02.2014
  25. Maria 05.02.2014
  26. Pingback: Vedrana Rudan: Heroina na apaurinu 05.02.2014
  27. bond007 05.02.2014
  28. Gost 05.02.2014
    • Slaven Hrvatin 05.02.2014
    • Drmi 06.02.2014
    • ivan 06.02.2014
  29. Cadimir 05.02.2014
  30. Kresimir 05.02.2014
    • Ranko 05.02.2014
  31. Anamaria 05.02.2014
  32. Vera 05.02.2014
  33. branislav 05.02.2014
  34. Ivana 05.02.2014
    • MIki Maus 08.02.2014
  35. Sale 05.02.2014
  36. tomo 05.02.2014
  37. Nataša Gajić 05.02.2014
  38. magnaterra 05.02.2014
  39. Radovan 3 05.02.2014
  40. Volare 05.02.2014
  41. pamtimonegadnedane 06.02.2014
  42. millica 06.02.2014
  43. pamtimonegadnedane 06.02.2014
  44. ivan 06.02.2014
  45. Trivan 06.02.2014
  46. Jana 06.02.2014
    • ivan 06.02.2014
  47. Zoran Gerbeš 06.02.2014
  48. Rambo 06.02.2014
  49. Nebojša 06.02.2014
  50. Kalinovac 06.02.2014
  51. kiki 06.02.2014
  52. nadica 07.02.2014
  53. 2nice 07.02.2014
    • Slaven Hrvatin 07.02.2014
  54. NESAVRŠEN 07.02.2014
  55. miloš škrbović 08.02.2014
  56. miloš škrbović 08.02.2014
  57. Igor 08.02.2014
  58. Glas razuma 09.02.2014
  59. Petar Pan 09.02.2014
  60. teuta01 17.02.2014

Heroina na apaurinu

Bilo je to devedesete. Radila sam na Radio Rijeci kao urednica satiričke emisije \”S primorske poneštrice\”. U onom sistemu moja ekipa i ja znali smo žestoko zajebavati \”komunjare\” i zazivati propast trulog sistema. U Rijeci smo bili slušani onako kako je danas \”Nedjeljom u dva\” gledano. A onda se rodila hrvatska demokracija.