Često se sjetim moje none Tilde. Poginula su joj dva muža, izgubila je dijete, Nijemci su joj spalili kuću, partizani oteli zgarište, podigla je dvoje djece, čitav je život bila borkinja.
I u dobru i u zlu oslanjala se na sebe. Njezinu je majku, dok je pasla ovce na livadi u Lici, silovao vlastelin. Tužila ga je, dobila presudu u svoju korist, PRED STO I PEDESET GODINA, i rodila moju nonu. Tilda je u Senju postala sluškinja kad joj je bilo pet godina. Radila je čitav život. Nekoliko dana prije smrti peglala je pelene mome sinu.
Ponosna sam što mojim žilama teče krv dviju žena koje su se kroz život probijale radom i borbom za pravo da budu osobe, ljudska bića, ne komad mesa koje će biti jebano, pa plaćeno.
Danas sam žalosna kad gledam naše i svjetske javne ženske. Rastežu se po portalima, govore plastičnim sisama, napumpanim usnama, anoreksičnim tijelima, umjetnim guzicama, perikama i dlakavim pogledima.
Čitam, ovih će nas dana bivša hrvatska pjevačica kojoj je pedeseta za vratom podučiti kako krenuti prema dvadesetoj. Poznatoj doktorici treba dozvoliti da ti izvuče krv, pa će onda ona iz tvoje krvi izvući plazmu, pa će ti tu plazmu iglicama vratiti u lice i vrat i dekolte, bost će ti i vlasište, pa ćeš ti nakon nekoliko tretmana, učinak traje šest mjeseci, izgledati kao da ti je dlakavih četrdeset i pet, a ne proćelavih četrdeset i osam. Jadna bivša pjevačica. Jadne mi. Jadne naše kćeri.
Poznata i uspješna autorica gledanih sapunica svakodnevno nas bombardira fotkama svoje \”princeze\”. \”Princeze\” i \”prinčeve\” treba stalno pokazivati i prodavati nam foru kako ženske misle da je izbacivanje plodova utroba njihovih uspjeh svih uspjeha. Ne misle i nije. Vrh je fotkati se sa jadničcima koji se ne mogu braniti i dilati okolo \”slatke pričice iz života\” dok se siročićima bave dadilje. Pa ipak, biti \”mama\” nikad nije bilo toliko \”in\” kao danas u svijetu u kome mama nema.
O \”nesretnicama\” koje sličice svojih \”mačkica\” šalju neandertalcima s kojima se jebu treba pisati i razotkriti opaku tezu. Kad krivonogi majmun na Instagramu objavi \”mačkicu\” bivše drage, vlasnica izbrijane, sirote životinjice preko noći, u percepciji žena sljepica, postane ŽRTVA i ZLOSTAVLJANA ŽENA. Mediji joj kožu deru iako je MAJKA.
Nije ona ni ŽRTVA ni MAJKA. Ona je nešto što ne zna, ili je zaboravilo, od čega mediji danas žive. Kako joj nije bilo jasno da u ovoj igri mačke i miša najčešće najebe mačka?
Žene su se kroz povijest hrabro borile da bi njihove sestre u dalekoj budućnosti mogle biti poštovana ljudska bića. Javne ženske koje danas gledamo ostvarenje su nada milijuna žena.
\”Sva ljudska nesreća proizlazi iz nade\”, reče jednom Albert Camus. Tješi me Camus. Živim u svijetu koji ubija svaku nadu. Ah! Ja sam sretna.
