Mene i vas uznemirava rat između Rusije i Ukrajine. Kad se sjetim da je ona drončina mogla pasti na krov zgrade u kojoj su bili studenti, smrzne mi se srce. Tko nam ju je poslao ne znamo, ako smo uopće bili cilj? Činjenica da možemo biti cilj ledi nam krv u žilama. Da, Putin nam je preblizu.
Putin? Putin. Putin. Putin. Putin. Ne postoji medij u Evropi i Americi da ga već tisuću puta nije proglasio „ratnim zločincem“. O njegovom protivniku, sad već legendarnom vojskovođi, većem i od Napoleona i od Čerčila i od Cezara, budućem dobitniku Nobelove nagrade za mir, tiše se govori. Zaboravilo se da je čovjek ušao u povijest kao pijanist koji svira kurcem. Zelenski danas drži kurac u maslinastim hlačama, na tijelu mu maslinasta majica, skroman čovjek, Che Guevara naših dana. Svjetski borac za slobodu obraća se svim parlamentima „civiliziranih“ zemalja i optužuje ih što mu ne šalju još oružja i još i još. I još sankcija Rusiji i još i još i još.
Novinari, psi rata, bolje ih kužim jer mi je Putin blizu, reže onako kako im gazde kažu. Svi znaju koliko je Putin pobio dječice pred kojom je bio život. Putin Hitler, Putin djecoubojica. Ej, u svakom jebenom ratu ginu djeca. U svakom. Samo što se nekad brojke izvlače, nekad preskaču. Na mojoj sam stranici objavila podatak koga svi znamo, u Iraku je pobijeno 500 tisuća djece. Zloglasna Madeleine Albright glasno i jasno je izjavila da ta cijena nije bila previsoka.
Za koga nije bila previsoka? Za Ameriku, naravno. Za Busha. Dok su Amerika i Zapad na pravdi boga taracali Irak, nikad ni jedan novinar nije proglasio Busha Hitlerom. Ona djeca su poginula, i ne samo djeca, da bi se američki kriminalci dočepali nafte. Smije li se spomenuti Gaza? Koliko tamo djece umire dok se novinari dižu na zadnje noge zbog dječjih leševa u Ukrajini? Naravno da se na tu temu ne smije pisnuti. Postoje ratovi za slobodu, to je primjerice svaki rat u kome država Izrael ubija djecu, i država Amerika, i „civilizirane“ evropske države.
Nemate pojma gdje je Jemen? Ni ja. Slučajno sam naletjela na nekoliko rečenica uvaženog novinara Večernjaka Hassana Haidara Dijaba. Pa kaže: „Zbog napada Saudijske Arabije i njenih saveznika 25 milijuna ljudi u Jemenu je na rubu bijede, a četiri milijuna djece gladuje.“ Nisu bitni. Nisu bijeli. Daleko su. Postoji samo Hitler Putin.
Volim Hitlera? Jebite se. Ja volim svoju djecu i moju mačku, ali ne volim kad me mediji prostački zajebavaju i prodaju mi kurcosvirca kao heroja. Nisam voljela ni Clintona koji je osiromašenim uranom zasuo Evropu. Da, Evropu, ne Beograd. Je li tada itko od „demokratskih“ novinara Clintona proglasio Hitlerom? Smeću to nije padalo na pamet. Osiromašeni uran je u međuvremenu u liječničkim krugovima „civiliziranih“ zemalja postao bezazlena prašina. Nešto kao pelud. Hitler Clinton je bio i ostao borac za demokraciju. Milijuni buduće mrtve evropske djece svjedočit će o njegovoj veličini.
A Obama? Koliko je djece pobio odvratni crni lutak na konopcu bijelog kapitala? Tko se još sjeća libijske djece? Naravno, u libijskoj priči je Gadafi bio Hitler. Obama će ući u povijest kao mirotvorac. Uostalom, gospodin je dobio Nobelovu nagradu za mir.
Svaki rat osim strahota donosi i mnoštvo dražesnih priča o dobrim ljudima koji udomljuju nesretne izbjeglice. Milijuni bježe iz Ukrajine. Sve „civilizirane“ evropske zemlje ih primaju raširenih ruku, Amerika ne jer to nije njezin rat. Ha! Ha! Pametno i praktično i jeftino. Amerika „samo“ prodaje oružje i planira izvoziti plin, ne uvoziti izbjeglice. Kad se smiri Hitler.
Mi, istovremeno dok širimo ruke prema bijelim Ukrajincima, ne čujemo, ne vidimo i ne čitamo što naša država čini tamnim izbjeglicama na našoj granici. Razbija im crne glave, otima lovu i mobitele. Koliko je dječice boje čokolade poginulo u Hrvatskoj? Koga briga. Tko ih jebe! To nisu djeca, to su teroristi.
Hrvatska, „civilizirana“ nula na karti svijeta, svoja je vrata otvorila bijelcima. Osigurat će im krov, školovanje, posao, struju, vodu, hranu. Koji je meni kurac? Imam nešto protiv? Ja? Jedina u Evropi? Kako mogu biti tako luda? Zato što samo luda postavljam pitanje našim vlastodršcima: zašto već trideset godina ne vidite patnju svog naroda? Hrvati su izbjeglice, zbog vas. Hrvati su bez krova, zbog vas. Hrvati su gladni, zbog vas.
Jučer sam bila u Mlinaru. U prodavaonicu kruha ušao je dječak koji pohađa Osmogodišnju školu na Trsatu. Uredan, pristojan, čist. Htio je kupiti „nešto najjeftinije“. I to mu je bilo preskupo. Moja prijateljica učiteljica plaća marendu za četvero djece koja pohađaju školu u kojoj radi jer joj se srce slama. Znamo koliko je dječice poginulo u Ukrajini. Koliko dječice od gladi umire u Hrvatskoj?
E, kužim, nisam spomenula ono ključno što ovaj rat između Amerike i Rusije razlikuje od svih ostalih ratova. Putin ima atomske bombe. Da su me Ameri nazvali, prije nego su krenuli obučavati zelenog Che Guevaru, otkrila bih im taj podatak. Sada je kasno.
Ne serite! Nije Putin junak mojih snova. Jednostavno, ne volim pušiti sranja.
FOTO: iračka djeca okovana američkom demokratskom žicom.
