Ja sam spisateljica. Da sam kiparica ili slikarica od države bih dobila veliki atelje. Da sam kompozitorica pjesme \”Dođi k meni, drago moje, da te grle ruke moje\”, svako vrtenje na radiju u kafiću naplatila bih u zlatu jer Glazbena unija štiti svoje umitnike.
Zato sam krenula na izbornu skupštinu Hrvatskog društva pisaca, sjedište je u Basaričekovoj, to vam je na Gornjem gradu. Tamo smo trebali izabrati novog predsjednika koji će se znati izboriti za naša prava.
Pisci bi od države trebali dobiti stipendije, od knjižnica lovu za svaku posuđenu knjigu, moralo bi im se omogućiti da putuju svijetom, budu tamo neko vrijeme pa vide da nije svagdje kao kod nas. Nakon povratka iz, primjerice, Madrida, naše bi knjige bile optimističnije i lakše bi se prodavale.
Dosadašnji predsjednik HDP-a Velimir Visković nije se previše trudio. Ne kažem da sam ga upoznala ali sam ga vidjela na teve. Ogroman, debeo čovjek mojoj je kolegici spisateljici u emisiji rekao da ima krasne noge, doduše gospođa jest bila polugola, ali, da li spisateljicu čine spisateljicom noge ili dobre knjige?
Tu mi se strašno zamjerio zato sam negdje napisala da je \”zadrigli mužjak\”. Ne znam da li je to do njega došlo, baš me briga, mislila sam u subotu, idem u Zagreb, izabrat ću boljega. Stigoh i nazvah Radio taxi Zagreb, 060800800. Po pozivu naplaćuju 4,97 kuna a \”čekanje operatera ne naplaćuje se.\” Deset puta sam okrenula onaj broj, potrošila 49,70 kuna, od taxija ništa.
Put pod noge pa u potragu. Naletjela sam na ulicu punu taxija i ušla u prvi. \”Šta se dešava sa vašom službom?\” \”Neki kvar, ništa ja ne znam.\” Prvi sam put čula da Zagreb ima samo jednu taxi službu, u Rijeci ih ima bar deset.
Pedeset kuna i evo mene ispred Basaričekove. Taksist mi je dao svoju vizitku da nakon sat vremena ne bih opet potrošila 49,70 kuna na jalovo nazivanje 060800800.
Ta zgrada u kojoj se nalazi Hrvatsko društvo pisaca je ludilo. U njoj je najljepši vece na svijetu. Ima jedno sto kvadrata, obložen mramorom, da ima pravde u ovoj zemlji meni bi ga poklonili da si tamo napravim zagrebačku rezidenciju.
Bilo je jako mnogo pisaca i spisateljica. Jedno sto. I Hrvatska teve. Ponuda delicija nevjerojatna. Dobre tri kile banana, dvije kile krasnih mandarinki i ogromna količina slanih štapića.
Počelo je. Neki visoki, vitki gospodin u skupom, tamnom odijelu krenuo je govoriti o našem teškom položaju i kako naše udruženje od države prima pet puta manje love od udruženja u kome sjede \”književnici\” i kako se to mora promijeniti i mi moramo dobiti stipendije i postotak od knjižnica…
Krasno je zborio i svi smo mu pljeskali. Onda nam se obratila gospođa u crnom kostimiću koja je bila ljuta jer nismo mirno sjedili. Nabrojila je koliko nas je \”napustilo\” članova u proteklih osam godina. Od književnosti u Hrvatskoj umire više ljudi nego od raka pluća.
Onda su o svom programu krenuli govoriti kandidati za predsjednika. Vrijeme je bilo ograničeno na deset minuta. Književnica pokraj mene je rekla da su joj ovi sastanci smiješni, da je gospođa koja piše stenogram podsjeća na drugaricu koja je pisala stenogram na Drugom zasjedanju AVNOJ-a, da nije lijepo smijati se na takvim skupštinama ali da se njoj ipak jako smije.
Zato će, dok budu kandidati govorili, u mislima šetati Mirogojem i tamo pokapati drage tetke, pa daljnju rodbinu, na kraju mamu i tatu, a na samom kraju kraja svoju mačku koju voli najviše na svijetu jer su joj umrli i mama i tata.
Kandidat koji je imao najviše šansi rekao je da je govor koji traje deset minuta predugačak, da je njemu dovoljno i pet minuta, da čemu govoriti deset minuta kad je previše i pet minuta, da onaj tko ne može reći sve što ima u pet minuta ne može ni u deset, da će on govoriti manje od pet minuta a ne deset, da su i tri minute previše, pet minuta je jako puno minuta, deset je… Ona književnica me u panici pitala, dokle će gospodin, njoj je upravo preminula mačka… Uzalud, gospodin je opet naglasio da je i sedam minuta previše minuta…
Konačno, glasanje. Na moju sreću, debelog Viskovića nije bilo nigdje na vidiku, bojala sam se da me čovjek ne ugleda i ne zalijepi mi jednu iza uha. Nakon glasanja, pauza. Krenuli smo u lov na banane, mandarinke i štapiće, crno vino, bijelo vino i viski. Popila sam dva viskija, ipak smo gore bili već jedno tri sata.
Nakon pauze u trajanju od četiri sata, brojali su se glasovi, stroga gospođa naredila nam je da budemo tiho pa siknula da su dva kandidata za predsjednika dobila jednaki broj glasova pa ćemo ispočetka. Srećom, bili smo siti i napojeni. Netko je viknuo da nas je malo ostalo i da izbor neće biti legalan, visoki, vitki gospodin u tamnom odijelu bio je ljut, kazao je, i papa se brže bira.
Uzalud. Sivog dima ipak nije bilo na vidiku. Izašla sam i nazvala onog taksistu. Rekao je da doma ruča i da je njegovo vrijeme isteklo. Vrti, vrti, vrti, onaj broj, nakon šestog puta, aleluja! Pedeset kuna i ja u centru.
Oko ponoći javiše mi da je izabran novi predsjednik, moj kandidat, i da će mi već ove godine Hrvatsko društvo pisaca nadoknaditi putne troškove u iznosu od 200 kuna. A onaj visoki, vitki gospodin u krasnom, tamnom odijelu, tko zna gdje ga je ukrao, bio je Visković.
Da sam znala pitala bih ga kako je izgubio trideset kila i zašto nas napušta sad kad je naljepši. Vjerojatno je zbrisao u udruženje gdje sjede \”književnici.\” Jutros sam čula da sam bila na Dnevniku. Napatila sam se ko životinja ali nije bilo uzalud.
Objavljeno 4.4.2011. u Nacionalu.
:)))
Poštovana Vedrana, jedan od Vaših najboljih tekstova. Kuraja, rekli bi moji Labinjani.
Noge Vedrana …noge!!!!
Eklatantan primer Vam šaljem u donja dva citata, koji su pre izvesnog vremena kružili Beogradom (Srbijom). Na moju veliku radost, NE ZNAM kako se ”romani” zovu, ali znam da je ime spisateljke Marijana Lotar… za one koji ne znaju bivša beogradska ”treba”, bivša supruga Lotara Mateusa… sadašnja književnica sa Bog zna kojim tiražom i Bog zna kako skupljenim sredstvima za štampu, ”Uputstva kako da dreams come true”. Počivši Momo Kapor je u svom poslednjem intervjuu rekao univerzalnu istinu: ” Ništa lakše nego napisati priču… dovoljno je da čovek nešto PROŽIVI i da to stavi na papir” (oprosti mi Momo što te strpah u ovaj tekst, kao ilustraciju mudrosti).
A citati su kako sledi:
No.1
‘’Izranjam iz tvog privatnog aviona, osvežena, namirisana, voluminizirana. Na sebi imam beli šorts, paučinastu tuniku, sandale s vrtoglavim popeticama, govoreći jezikom supermaketa – totalno sam jestiva i isto toliko hot. Svojim izgledom jednostavno pripadam tom divnom morskom mestu. Ponovo sam u filmu uživo i trudim se da što bolje odigram ulogu koja mi je namenjena’’.
No.2
‘’Jednoga dana si mi, nenametljivo i nežno, pored uzglavlja spustio koverat. Ostavio si mi kreditnu karticu, nenametljivo i u tišini, kao da je ljubavno pismo.
Uskoro si zajedno sa mnon počeo da deliš svoj san o Španiji. Gotovo da sam poverovala da je to moguće. Željni sunca i plaža, pronašli smo kuću, maštali o malom hotelu koji ćemo otvoriti i možda, kao u ljubićima, živeti srećno do kraja života’’.
A što se tiče gospodina Viskovića… nemojte biti tako strogi prema njemu. Za gubitak 30kg potrebna je jaka volja… i to treba ceniti.
Gde bas desetog travnja?
Date: Sun, Apr 10, 2011 6:59 pm
Srbi angažirali Hrvate da popravljaju tenkove
Srbijanski predsjednik Boris Tadić za posjeta Kuvajtu potpisati će sporazum o remontu 149 tenkova proizvedenih u bivšoj zajedničkoj državi u kojemu bi, osim tvrtki iz Srbije, sudjelovale i tvrtke iz Hrvatske i Slovenije.
Ponovno udruživanje tvrtki iz nekada zajedničke države radi nastupa na trećim tržištima, kažu ekonomisti, treba tumačiti kao nalog zdravog gospodarstva, piše beogradska Politika dodajući kako će srbijanski predsjednik Boris Tadić za današnjeg i sutrašnjeg posjeta Kuvajtu potpisati sporazum o remontu 149 tenkova proizvedenih u bivšoj zajedničkoj državi u kojemu bi, osim tvrtki iz Srbije, sudjelovale i tvrtke iz Hrvatske i Slovenije.
Na nedavnom susretu Tadića s premijerima Hrvatske i Slovenije, Jadrankom Kosor i Borutom Pahorom, podsjeća Politika, dogovoren je nastavak već započetih priprema za zajedničke nastupe tvrtki iz tri države na trećim tržištima, “a riječ je o poduzećima koja imaju mogućnost kombiniranja svojih kapaciteta u građevinarstvu, obrambenoj i sigurnosnoj industriji, automobilskom sektoru, transportu i komunikacijama, drvoprerađivačkoj i prehrambenoj industriji”.
“Nakon Grčke, svjetska kriza je najviše pogodila zemlje naše regije. Podaci govore da je najviše stradalo hrvatsko gospodarstvo, a i slovensko je zabilježioa veći pad od srpskog. Najveći pad proizvodnje u Srbiji je zabilježen u studenom 2010. U prosincu prošle, siječnju i veljači ove godine, veći pad proizvodnje od Srbije imalo je 10 zemalja regije, među njima Hrvatska i Slovenija”, kaže beogradski ekonomist dr Miroslav Zdravković, urednik portala makroekonomija.org. dodajući kako oporavak gospodarstava ovih zemalja u velikoj mjeri ovisi od brzine rasta gospodarstva Europske unije, “a mogućnost za skorije povećanje njihovog izvoza na tržišta članica EU znatno je manja nego u ostatku svijeta i zbog toga Srbija, kao i njeni susjedi, uključujući i Sloveniji, mora ražiti nova tržišta”.
Srpska ekonomije će premašiti hrvatsku
“Srbija ima Sporazum o slobodnoj trgovini s Ruskom Federacijom, Belorusijom, Kazahstanom i Turskom. Tako investiranje u proizvodnju u Srbiji osigurava lakši prodor na ova tržišta. Osim toga, Srbija ima više izgleda za brži oporavak od svjetske krize i ostvarenje većeg gospodarskog rasta od Hrvatske i Slovenije. Njena ekonomija je 40 posto veća od Hrvatske. Prije dvije godine izjednačili smo se, a do 2015. obim srpske ekonomije će premašiti hrvatsku za 10 posto, kažu predviđanja MMF-a”, objasnio je Zdravković razloge zašto je Srbija sada primamljiv ekonomski partner za Hrvatsku i Sloveniju.
Srpsko-hrvatska ekonomska suradnja započela je prije 11 godina, podsjeća Politika, kada je predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević u Beograd prvi put doveo 350 poslovnih ljudi.
U međuvremenu je mnogo učinjeno, a dodatni poticaj dala je politika krajem studenog prošle godine u Zagrebu, prilikom susreta predjednika dvije države, predstavnika vlada i gospodarstava, oko 70 srpskih i stotinu hrvatskih poduzeća.
Za nedavnog boravka premijera Hrvatske i Slovenije u Beogradu precizirano je kako će se dogovori o budućoj suradnji postizati posredovanjem predsjedavajućih Komisije za ekonomsku suradnju triju država, a osnovat će i radnu grupu za suradnju na trećim tržištima, razmjenjivat će poslovne informacije od zajedničkog interesa, osnivati će koncerne za sudjelovanje na natječajima, a predviđena je i suradnja diplomatskih predstavništava za promicanje zajedničkih projekata u inozemstvu, piše Politika.
Agencija Vlm|Danas.hr
10.04.2011.
Upravo mi pristigli emajliranom postom… fragment intervjua sa autorkom.
T: Da li je knjiga autobiografska?
Marijana: Ova knjiga nije autobiografska, ona je isključvo o meni, sačinjena je od priča koje sam želela da ispričam. Bilo je tu, naravno, mnogo priča koje nisam želela da ispričam i to se naravno u knjizi vidi, jer je knjiga isprekidana i vidi se da mnoge teme fale i nedostaju. Te teme će sigurno biti objavljene u budućnosti. Imala sam potrebu da neke svoje životne faze ispričam, da bi me ljudi malo bolje shvatili.
T: Koliko je knjiga autentična i da li je lektorisana?
Marijana: Knjigu sam sama napisala, isključivo je moje delo, napisana je iz mojih životnih priča. Postojale su dve gospođe koje su lektorisale knjigu. One su mi zaista pomogle da knjigu stavim na svoje mesto, jer ja nisam svemoguća. Jedan Ivo Andrić imao je ljude koji su mu pomagali oko knjiga, pa zašto ne bih i ja, Marijana Mateus. Ipak je ovo moja prva knjiga.
A M I N !
Drago moje Vedranjce,
Kako te nije sramota da budes clan Uruzenja knjizevnika?
To je skup olosa, losih karaktera, parazita, varalica pod maskom visih ciljeva.
Ne postoji zanimanje “pisac”, ili “pesnik”.
Taj sljam trazi od poreske sirotinje da placa njihov parazitluk.
Zar si ti zaista spala na to da trazis od njih da ti plate put u Madrid da si kupis parfem?
Da li se secas zagrebackog “OKA”? TV? Vrdoljak? Minisrastvo za sirenje lazi.
Skloni se od njih da te ne bi uvukli u zlocin.
Mihailo
shaskevich@aol.com
SPISAK KNJIZEVNIH RADOVA MIHAILA SASKEVICA
Takodje i
Michal Szaszkiewicz
Mihailo Saskijevic
Mihailo Saskievic
Michael Shaskevich
Rodjen 1929 godine u Dubrovniku. Za vreme rata dobrovoljac Jugoslovenske vojske u otadjbini. Jedanput hapsen od hitlerovaca i sedam puta od brozovaca. Tri puta osudjivan po brozovcima. Skolovanje mu je na Brozovom vlasnickom podrucju uglavnom bilo zabranjeno. Napustio Brozovo vlasnicko podrucje bez Brozove dozvole 1958 godine. Skolovao se, zivi i radi u Sjedinjenim Americkim Drzavama.
…
Molim da se suzdržite s previše dugačkim komentarima. Ako ovi podaci postoje negdje na webu, slobodno ih linkajte unutar komentara.
Slaven Hrvatin/administrator
zašto michael shaskevich misli da je ikog briga za michaela shaskevicha? u bejbi bejbi čemu plač?
hehehe, predobro za nasmijat se