“Krešo, je li moguće da si u toj majici bio u školi?”
“Ma, daj, nonaaa…”
“‘Popuši mi kurčinu’, zašto te nisu izbacili iz škole?”
“Ma, daj, nona, ovo je Hrvatska, ovdje možeš jebati koga hoćeš…”
“Krešo!”
“Šta?”
“U moje vrijeme djeca su bila pristojna. Nazvat ću ti oca…”
“Ne moraš, on me poslao k tebi…”
“Skini majicu!”
“Neću.”
“Krešo, ti si jako nepristojan…”
“A kad ti na onom glupom Supertalentu gledaš kako pička pičkom svira klavir, onda ti je to okej…”
“Ti si to gledao? Nije svirala klavir nego flautu…”
“Isti kurac. A kad gledaš one usrane vijesti iz Ukrajine kojoj je predsjednik onaj koji kurcem svira flautu…”
“Ne svira kurcem flautu nego klavir….”
“Isti kurac. Nona, na mene se dereš, a gora si od mene jer si ti stara, ti se možeš buniti, ja sam mali, ja moram šutjeti i pušiti sva vaša sranja. Neću skinuti majicu, jebite se, licemjeri!”
“Ti znaš tko su licemjeri?”
“Licemjeri su Hrvati koji se zgražaju nad onom pičkom a šute kad se ubijaju djeca u Gazi…”
“Židovi se bore protiv terorista…”
“Terorista u kolicima, terorista mojih vršnjaka…”
“Ne moraš imati sto godina da bi bio terorist…”
“Po tebi i ja mogu biti terorist…”
“Ti nisi, ti si još dijete, ti nisi odgojen u mržnji i zlu, ti nisi divljak, ti si Hrvat…”
“Onda popij ovo piće koje ti je tata poslao…”
“Hvala, zlato, ti znaš koliko volim Kokakolu…”
“Gledala si Supertalent, a nisi čitala da Kokakola svojom vodom truje klince u kafićima, pali im ždrijela i zbog toga nitko neće najebati jer u Hrvatskoj nema terorizma…”
“Zašto mi moj sin šalje vodu u bočici…”
“Da bi te ubio, treba nam stan.”
“Krešo!”
“Šta.”
“Moj, sin, tvoj otac, moj sin je terorist!”
“Jebeš njega. Evo, bacam bočicu u smeće. Ja nisam terorist. Kako bi rekli Židovi, ‘tko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet’.”
“KREŠO! PUSTI ŽIDOVE NA MIRU!”
“Nona, ne deri se. Pustit ću ih na miru. Svi ih puštaju na miru.”
