“Bok, nona!”
“Dobar dan, gospođo.”
“Dobar dan, djeco. Krešo, kako to da si došao vidjeti nonu? I zašto se nisi obukao? Ne možeš hodati okolo u kupaćima, japankama i s ruksakom na leđima? Jesi napušen?”
“Poslao me tata.”
“Što hoće moj sin?”
“Moraš mi ti kupiti bilježnice i pernicu i još ne znam što jer tata nema love.”
“Razgovarat ću s njim, ima vremena.”
“Nema.”
“Kako nema, koji smo mjesec?”
“Danas nam je bio prvi dan škole.”
” Već je počela škola, bože kako vrijeme leti? Krešo! Gdje ti je odjeća? U ruksaku?”
“Ne. Bio sam u školi.”
“U kupaćima i gol do pojasa si bio u školi?”
“Da.”
“I nisu te izbacili? Kod vas ne postoji dress code?”
“Što je kod?”
“To su pravila kako se treba obući. Ne možeš u školu otići gol.”
“Teta, on može jer ne provocira. On je dečko.”
“Kako se ti zoveš?”
“Meriblumen ali me svi zovu Marija.”
“Marija, zašto si ti u pidžami u ovo doba dana?”
“Zato da ne provociram.”
“Krešo, o čemu govori Marija, djeco, jeste li vi drogirani, recite mi, neću širiti dalje…”
“Nona, ti nikad ništa ne kužiš, nikad! Sve ti se mora crtati. U našu školu dečki mogu ići u gaćama do kurca jer su dečki. Cure smiju ići u školu u kratkim hlačicama koje moraju biti do koljena jer one u prekratkim gaćama provociraju.”
“Krešo, tko ti je to rekao? Imaju li profesori u vašoj školi metar?”
“Ne znam, to mi je rekao profesor.”
“Marija, zašto nisi profesoru rekla da je provokacija u oku promatrača.”
“Pa da mi zapiše bilješku pa da mi na kraju godine da dva pa da se ne mogu upisat u gimnaziju pa…”
“I što ćeš, curo, čitave godine ići u školu u pidžami?”
“Ne, kad zahladi stavit ću skafander.”
“Krešo!”
“Šta?”
“Trebao si se boriti za ravnopravnost spolova. Neka i dečki i cure nose istu duljinu hlačica.”
“Boli me kurac za to što si rekla za spolove. Kad ćeš mi dati lovu? Ako i sutra dođem u školu bez bilježnica najebat ću.”
“Najebi. Dobit ćeš lovu kad profesora pošalješ u kurac.”
