Kraj je godine 2011. Od \”onog\” rata prošlo je sedamdeset godina. Pa ipak, u našim medijima, kao da su ustaše jučer klale a domobrani sudili. Izbjegavam čitati naše novine jer kod mene izazivaju žestoko povraćanje, povraćanje pad kalija u krvi, pad kalija u krvi aritmije, aritmije treskavicu i jeziv nemir pa me hitno voze na hitnu a onda moram popiti čašu u koju mi uvale tabletu kalija i uvijek kažu:\”Izdržite, gospođo, malo je gorko, zašto čitate novine?\”
U gluhe uši. Upravo sam se vratila sa hitnog trakta, u želucu mi se valja ona gorka voda a sve zato jer je muž u kuću unio Večernji list. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Razvališe Večernjakovi \”istraživači\” na tri velike stranice i jedan dio četvrte turbo aktualnu priču. Otac Vesne Pusić, akademik Eugen Pusić, bio je \”natporučnik sudac u vojsci NDH\”.
Autor teksta Zvonimir Despot je zbog toga jako zabrinut, kako i ne bi bio, gospođa Pusić će postati naša ministrica vanjskih poslova, pa Igoru Kolmanu, glasnogovorniku HNS-a šalje pitanje: \”Hoće li detalji iz životopisa možda biti prepreka u odnosima Hrvatske s Izraelom i SAD-om koji, kao što je poznato, seciraju sve biografije hrvatskih dužnosnika koji dolaze u službene posjete? Hvala na razumijevanju!\”
Hvala na kakvom razumijevanju? Ako je grijeh Vesne Pusić činjenica da je kći Eugena Pusića, \”natporučnika suca u vojsci NDH\” zašto će joj to biti \”prepreka\” u kontaktima sa Amerikom i Izraelom a baš nikakav problem u Zagrebu? Jesmo li svi mi, iako nam otac nije bio \”sudac u vojsci NDH\”, ipak u srcu ustaše, turbo tolerantne prema \”djeci\” u šezdesetoj kojoj su očevi sudili u NDH?
Dokle ćemo živjeti u NDH? Može li išta o šezdesetogodišnjoj \”djeci\” reći mrtav otac? Moj je otac četrdeset i neke bio kuhar na talijanskom ratnom brodu, pet dana, pa partizan, pa zastavnik u JNA, pa su ga izbacili, pa ribar, pa vrtlar, pa je susjedima čitav život kopao vrtove i sjekao drva za ogrijev jer od plaće nije mogao živjeti.
Pred dvadeset godina, kad smo \”dobili Hrvatsku\”, on je od \”Hrvatske\” dobio mirovinu tisuću kuna a od Italije mirovinu 500 maraka i zaostatke 70.000 maraka. Da nije bilo fašističke Italije moj bi otac bio krepao od gladi u demokratskoj Hrvatskoj.
Tko sam ja, žena u šezdeset i trećoj, u toj priči? Da sam ovih dana postala ministrica vanjskih poslova \”istraživači\” bi se upitali da li će me Ameri prihvatiti jer su pred sedamdeset godina bili u ratu sa Italijom a moj je otac na fašističkom brodu kuhao špagete?
Nikad nisam vidjela i nikad neću vidjeti vezu između očeva i prastare djece? Po meni, da je otac Vesne Pusić bio Ante Pavelić ona bi slobodno mogla biti ministrica vanjskih poslova jer šezdesetogodišnje \”dijete\” moramo suditi po njegovim djelima.
Naravno da Večernjak nije zabrinut za naše odnose sa Amerikom i Izraelom. Despot nije baš toliki glupan. Zna da se međudržavni odnosi temelje na interesu. Ameri u Hrvatskoj imaju svoje baze, naši dečki ginu u njihovim ratovima, u našim lukama peru svoje osiromašenim uranom zagađene brodove, kakve veze s tim ima pokojni Pusić?
Izraelci su bez gađenja progutali živog Đapića, zašto bi im mrtav Pusić smetao? NDH, odvratna epizoda iz hrvatske povijesti najzad bi trebala postati epizoda koja nema baš nikakve veze sa nama koji živimo sedamdeset godina kasnije. A da Vesnu Pusić kao i sve naše političare stvarno treba secirati to je notorno.
Njen problem sigurno nije pokojni otac ali jest živi Čačić i lopovska ekipa koja je okružuje. Večernjakovce oni ne zanimaju. Previše su živi i previše opasni za razliku od pokojnog profesora Pusića koga bi, da su minimalno profesionalni i pristojni morali ostaviti da počiva u miru. Da su minimalno profesionalni i pristojni… Ti sigurno ne bi radili u hrvatskim novinama.
…Iskreno divljenje-svakom Vasem Slovu…:-)))
Po ovoj vasoj analogiji, ako ja negresim niste ni vi ,,minimalno profesionalni i pristojni”. U jednom od vasih clanaka posvecenom hapsenju generala Mladica vi u zakljucku osudjujete istog za smrt njegovo kcerke Ane. Ana je nadjena mrtva pod nerazjasnjenim okolnostima ili bi u to trebali da vjerujemo? U svakom slucaju mrtva je i nije imala niciji zivot u svojoj sapi. Dakle ni vi niste ostavili mrtve da pocivaju u miru,a mozda sam to samo ja.
Ne vidim u tome ništa sporno. U ovom slučaju spominje se stare grijehe mrtvog čovjeka da bi se blatilo kćer koja sa svim time nema veze. U slučaju generala Mladića govori se o svježim grijesima živog čovjeka koji je vrlo vjerojatno kćer naveo na samoubojstvo.
Kapu Vam skidam za ovaj tekst.
I ja sam čitao Večerni i isto me razljutilo pisanje spomenutog novinara. Naslov bombastičan a pri kraju teksta ipak navodi činjenicu da je 1945 neposredno po završetku rata spašen iz pritvora jer se pokazalo da je imao veze sa pokretom otpora.
Također je zanimljiva i prepiska novinara i Igora Kolmana.
Dođe mi da iskočim iz vlastite kože od bjesa.
Novinar se vadi na to da mu je glavni urednik Večernjeg Goran Ogurlić to dao da istraži. Jadno da jadnije nemože biti.
LJuti me to kad se iskapaju stare kosti ali samo onda kad to treba poslužiti da bi nekoga obezvrijedili i uništili javno. Neznam u čije ime. Neznam u čijem interesu radi glavni urednik.
Moj poklon za ovaj blog i naravno za sve ostale, koje vjerno pratim.
Pozdrav iz SLO.
ma neka malu i nju netko handri, da prostite!! odvratna gusketina!! sve sto ide protiv nje bilo uredu ili ne meni je milo!!!
Hajde, Slavene da to uzmemo kao tacno. Dakle ocevi su im cinili grehe, samo jedna nije mogla da zivi sa tim,a druga jest? Mozda je bila razlicita percepcija greha? U DDR-u su se ubijali jer nisu mogli zivjeti od Stasi-a, ne zbog greha oceva na frontu. Ana, kriva ni za sta je ispala po odredjenom tekstu ili zrtva oca ili zrtva morala. Ako je vezivanje ‘zive’ za te grehe oca neopravdano, onda je i vezivanje ‘mrtve’ za te grehe oca neopravdano. ,,Ako nas nesto obavezuje to su nase reci” pokojni premijer Srbije Djindjic.
ako je vjerovati srpskim medijima,Ana je izvršila samoubistvo,ali postoje i oni koji tvrde da je za Aninu smrt odgovoran Arkan.Bilo je tih godina mnogo likvidacija
http://www.facebook.com/groups/edit.php?edit_members&gid=54815074321
@Milos: Pokušat ću bolje objasniti poveznicu Mladića i Pusića.
O Mladiću je ok pisati jer je užasni zločinac, a i živ je.
Pusić je bio natporučnik sudac u NDH, a sada je mrtav. Dakle, radi se o nebitnom tipu, nebitnog ranga, koji je bitan samo da bi se na prljav način smještalo njegovoj kćeri.
Ok mi je pisati o Mladićevoj kćeri jer, kako kažu, ona se ubila zbog oca. Da je živa, kao što je živa Vesna Pusić, ne bi mi bilo ok stigmatizirati je kao kćer zločinca. Djeca nemaju veze s tim i treba ih ostaviti na miru.
Svaka Vam je namestu gospođo Vedrana…Moje iskreno divljenje.
čitam ovaj tekst pa ne mogu vjerovati: dobro se sjecam da se jedno vrijeme Vesnu Pusic karakteriziralo kao “Srpkinju” “četnikušu”…otprilike u ono doba kada je rekla da je Hrvatska u BiH vodila agresorski rat… a sad joj je otac NDH zločinac… svašta!
Svako treba da odgovara za svoje postupke, a tek za zločine.