Nadam se da mi posljednja noć u životu neće biti horor kakav su mi najduže noći. Većina ljudi, da bi pobjegla od sebe i onih oko sebe, izlazi iz kuće pa na nekom trgu, izluđena petardama, pijano odbrojava deset, devet, osam…
Kad stignu do nule u ustima osjete, ako nemaju sreće, poznati jezik, ako imaju malo sreće neki nepoznati ali ne mlohav poput kuhanog jezika mrtvog goveda. Kod tih je najdužih noći najgore to što htio ili ne htio pogledaš unazad, pa se streseš, ili unaprijed, pa te oblije hladan znoj. Što me čeka, što me čeka? Gore ne može? Gore uvijek može.
Nisam htjela pisati o noći koja je preda mnom. Već je dvadeset i pet godina provodimo skupa. On i ja. Dvadeset i pet godina! Ne bi me to previše uzbuđivalo da neki dan nisam gledala film \”Ljubav\”. Režirao ga je Michael Haneke a glavne uloge igraju Jean-Louis Trintignant i Emmanuelle Riva. Pobrao je sve moguće nagrade. Priča banalna. Dvoje starčadi koje je zajedno provelo pedeset godina susreće se sa bolešću i smrću.
Ona umire gubeći razum i kontrolu nad tijelom, razdiru je bolovi, ne može komunicirati sa okolinom jer joj je moždani udar razorio većinu vitalnih funkcija, on se s tim nikako ne može pomiriti. Ona je bila i jest ljubav njegova života. Umjesto da se bori, odbija jesti i piti i još mu se podrugljivo kesi kad joj on kaže kako će umrijeti ako ne bude pila.
Ljubav u najstrašnijem i najljepšem obliku. Ljubav velika poput Svemira, bezuvjetna, nepodnošljiva, strašna. Zabrinula sam se. Čovjek s kojim ću provesti najdužu noć moja je najveća ljubav. Jednoga dana, ako ne budem imala sreće i krenula u mrak prva, možda ću mu mijenjati pelene, siliti ga da pije meni za ljubav, učiti da govori, trpati mu u usta kašicu od breskve.On će me bijesno gledati čvrsto stisnutih usta.
Pitam se, dok u mene bulje kazaljke na satu, da li je u najduljoj noći bolje biti uz svoju jedinu ljubav ili uz nešto što živi pokraj tebe, nikad s tobom. To nešto te već godinama ne zanima, ne uzbuđuje, ne ljuti. Jedva čekaš nestanak toga nečega. Sve bi svoje dao da crkne sad, ovoga trena, da nestane kao dim ili zadnji hropac.
Možda bi bilo mnogo podnošljivije u najdužoj noći gristi pečeno svinjsko uho uz čovjeka koga ne voliš? Da li je život pokraj komada nevoljenog mesa manje bolan? Manje stresan? Pojma nemam. Zaboravila sam kako je to nekad bilo.
Zapalila sam sve mostove za sobom i odlučila se za Ljubav. Za Ljubav dok nas smrt ne rastavi. Ljubav koja ne umire kad netko od nas ima temperaturu, povraća, mjeri tlak, odlazi na hitnu, strahuje od besparice, starosti, bolesti, smrti u mukana, kredita.
Znam da na ovome svijetu ima jako malo ljudi koji su imali mogućnost izbora, sretna sam što sam među njima, ali, eto, uvijek me na početku najdulje noći za vrat zgrabi tuga. Zašto se i najljepše ljubavi moraju pretvoriti u jutro kad će on ili ona biti živ ili živa a tako strašno mrtav ili mrtva?
Hoće li on prvi otići? Ili ću na moju veliku sreću to ipak biti ja? Kako će preživjeti onaj tko ostane? U filmu \”Ljubav\” glavni se junak otrovao plinom. U našoj kući nema plina. Da, morala bih odjebati crne misli u najduljoj noći i biti sretna što uz sebe imam biće koje upravo stavlja suđe u mašinu, a onda će postaviti stol i izvući iz pećnice pola kokoške ispečene na \”njegov\” način.
Novoj ćemo nazdraviti šampanjecem Krug, nije mi rekao kako je do njega došao, pa krenuti prema našoj dvadeset i šestoj najduljoj noći. Neki iza sebe nemaju ni jedne lijepe noći. Sretna sam, sretna, sretna. Život treba živjeti, ne ga čerečiti na sastavne dijelove ni kad ti u ponoć petarde razaraju uši? Ionako…
Želim da iduće godine, drage moje i dragi moje, zagrlite vrat koji volite.
I tebi, V!
V kao victory…uspeti zadrzati svoj cinizam a pokazati svu ranjivost naseg postojanja…
Hvala V!
V kao Vedrana: ona koja vedri…i…oblaci…bas kao letnje nebo!
Hvala!
I Vama Vedrana! Puno puta ste mi i u ovoj godini izmamili osmijeh na lice. To je umijeće. I dar! Hvala! Sretno!
Ne dajmo se generacijo, jos malo.
Draga Vedrana………….Eh!
Uh, nevjerovatno.
Citam i kazem “Sta je ovo?”
“Zar je moguce da je gospdja Rudan isprala usta? Desinficirala rijecnik?”
“Citav clanak bez njenog pecata vjerodostonosti – vulgarnosti?” Onda kazem sam sebi:
“Ej, cekaj. Kud si poletio brate Srbine? Zar ne vidis da zena pise o necem plemenitom? O ljubavi van erotskih ramifikacija. Pise o stanju ljudske prirode i nadljudske vrline – ljubavi. Ni Apostol Pavle joj nije ravan.”
I tek, dodjem na pretposljednji paragraf i uvjerim se: ipak je ovo opus gospodje Rudan, koja umjesto da umre predlaze da “odjebe.”
Ko o cemu Vedrana o ustipcima!
Draga Vedrana, neka te glava i ruka posluže i 2013, jer me kao retko ko nasmejes i potakneš da neke događaje vidim pod drugim svetlom. Hvala 🙂
Dotakli ste me kao nikada pre, draga Vedrana. Do pre samo desetak dana sam davala kasicu i sve ostalo. Mami, bez koje su mi ovo prvi praznici. Cudno mi je sto imam potrebu ovako to sada da podelim, ali eto, zivot mora trajati.Budite nam zdravi, srecni, hrabri i duhoviti jos mnogo godina. Veliki pozdrav!
U poslednje vreme baš mislim na Hanekeov film, čvrsto rešena da ga, nekako, dobavim i gledam…Ne, ne znam šta je odgovor na pitanja postavljena u tekstu;ni Življenje, ni Ljubav ne dešavaju se tek tako.Biva teško, sve teže, Ljubiti i Živeti.A “živimo” i “ljubimo”.
Svako zlo za neko dobro. Da bi ljudi nešto promjenili potrebna je kritična masa. Čega? GOVANA! Samo kusanje govana u čovjeku budi stvaralačke i obrambene mehanizme. Što je više govana to će prije biti bolje. Ali ne bolje po kriterijima iz tzv. “dobrih vremena”. Već bolje prema kriterijima elementarne ljudskosti.
Nevjerojatno je sa koliko malo čovjek može biti puno sretan. Sve ide iz glave. Onako ti je kako poimaš svijet i vrijednosti. Manje želi i imat ćeš više ili kako kaže kineska poslovica: “nije bogat onaj tko puno ima, već onaj kome malo treba”
Zamislimo kako je svim ljudima na planetu. Pola je gladno, pola žedno, pola obespravljeno, pola bolesno, pola nevoljeno, pola eksploatirano itd.itd. Ako je njima tako, a jest onda je meni genijalno. Nisam bolestan (bar ne smrtno), nisam gladan, žedan, gol i bos. U toplom sam. Koliko mi treba za sve to. Relativno malo. Dovoljno je biti dobar. Sa kime? Sa drugim ljudima, sa svojtom, prijateljima, istomišljenicima, suvjernicima itd.itd. Hoću reći, vratite se ljudi bogu i ljudima. Dobro se dobrim vraća. Budite solidarni, budite na pomoći drugima i naći će se mjesta i za vas. Gradite dobre odnose sa drugim ljudima i bit će vam lakše, jer na sve ostalo oko sebe nemamo utjecaja i sve ostalo oko nas će prema nama biti sve neprijateljskije raspoloženo. Zašto? A zašto ne! Što njih (kapitaliste) priječi da nas ne zgaze još više? Ništa, baš ništa i niko. Jedini izlaz je ne živjeti njihove liberalne “vrijednosti”, već pronaći alternativni život, a on je u odnosima sa drugim ljudima. Prestanimo biti jedan drugome vuk.
Draga Vedrana,
zelim vam da u ovoj godini i u jos mnogo sretnih godina pisete, da imam sta pametno i duhovito procitati.
Draga Vedrana, poslušala sam te, zagrlila sam vrat koji volim, rekla mu usput i da ga želim i tako smo preživjeli i ovu proslavu, ali je zatom barem nismo protratili uzalud i bez veze. Starosti se ne bojim iako i nije tako daleko. Davno smo se dogovorili ako jedno od nas prvi umre, ja odlazim živjeti na more, ha, ha.
O, vedra Vedrana, srećna Vam Nova Godina. Posebne čestitke i lepe želje za mlađanog Hrvatina, neka što više piše. Za Vas znamo da đete nam pisati i nadalje…
za neki dan cu vam napisati komentar a sad vavm zelim sve najbolje u novoj godini vama i vasem mladom :MUSEKU:.
Istinito i veoma,veoma tuzno.
Vama i vasim najdrazima zelim SRECNU NOVU GODINU!
Zemlja se vrti oko Sunca i poprilično je ravnodušna prema našim željama, nadama, strahovima – jedno vrijeme nas, zbunjene, podnosi na sebi, a kada prođemo, velikodušno nas, raspadljive, drži u sebi nastavljajući svoj ples.
Srećnije u 2013 !
http://www.youtube.com/watch?v=RYSXBsGOVuc
… a može i ovako… u 2013…
http://www.youtube.com/watch?v=SkE74mKzZGg
Sa malim zakašnjenjem, gđi Rudan, Slavenu i mislećim i manje mislećim posetiocima bloga želim mnogo poljubaca, radosti, zdravlja, uspešnu otplatu kredita, struje i ostalih komunalija, poreza, zdravstvenog osiguranja … u 2013. Pozdrav sa Jahorine
Gospođi Vedrani, gospodinu Slavenu i svima drugima na ovom blogu – sve najlepše u Novoj godini !
IBER ALLEN GIPFELN
IST RUH
IN ALLEN WIPFELN
SPIREST DU
KAUM EIN HAUCH
DIE VOGELEIN SCHWEIGEN IM WALDE
WARTE NUR, BALDE
RUHEST DU AUCH
………………………………………………………………………………………
PRIBLIŽNO:
IZNAD VRHOVA BREŽULJAKA
JE MIR
U KROŠNJAMA DRVEĆA NEČEŠ OSJETITI NITI DAH
PTICE ŠUTE U ŠUMI
ČEKAJ SAMO, USKORO
I TI ČEŠ MIROVATI
JOHANN WOLFGANG VON GOETHE
(28.KOLOVOZ 1749 / 22.OŽUJAK 1832)
Ništa se tako ne prepliće kao život i smrt.
@ Advokat
Eto! Opet! Dođe u komšilook, a ne javi se 🙂 🙁 !?
Hvala na lijepim željama. I ja tebi želim svako dobro u Novoj godini!
@mahotinemaho.. pitam se da li nam je sudjeno? 🙂
…Niko u skorije vreme nije bio toliko recit i jasan.Trecu najduzu noc bdim sa predivnom zenom,i tacno znam o cemu pisete.Zelim Vam jos puno najduzih noci,sa Njim…
Svima sve naj u NG, a i inače!
@ Advokat
Heh, to se i ja pitam 🙂 Vjerovatno nije. Možda tek u drugostepenom postupku 🙂