Liječnika nema. Nema pravih. Ušla sam u Medico, riječku privatnu kliniku, platila pregled, dobila dijagnozu. Srećom, došla sam do akademika Samaržije na Jordanovcu koji mi je, bacio je pogled na fotku mojih pluća, isti čas rekao da dijagnoza sa kojom sam došla nema veze s mozgom.
Koliki ne mogu doći do Jordanovca, fenomenalne klinike koja kao da nije u Hrvatskoj? Doduše, tamo su tako dobro organizirani, hvala Akademiku, da do njih ipak stigne svatko kome to treba i onaj tko zna da tamo radi svjetska ekipa. SVJETSKA! Pretpostavljam da će ih onaj naš ministar zdravstva sastaviti sa crnom zemljom jer \”previše troše\”, a \”previše troše\” jer liječe ljude, obične ljude. U Hrvatskoj se to ne nosi. Ovdje, uskoro ćemo postati najsiromašnija zemlja u EU, pravo na zdravlje imaju samo političari kriminalci i kriminalci budući političari.
Nikad, nikad nisam živjela u strašnijem okruženju, a sedamdeseta mi kuca na vrata. Neću o Jugoslaviji, davno je nestala, nažalost. O Hrvatskoj hoću. Pogledajmo Sabor. Skupina turbo nekvalificiranih idiota urla, jednoga iznose iz prostora gdje bogata bagra sjedi, ostali viču ili se cere ili u kafiću loču po besramno niskim cijenama.
Zločinačka ekipa ovih je dana odlučila opljačkati građane, oteti im ono što su godinama uplaćivali da bi u starosti mogli preživljavati. Zločin je, zasad, odgođen jer je sve osvanulo u medijima od kojih neki još uvijek pokušavaju narod dozvati pameti. Poznavajući one na vlasti i \”narod\”, ma što to bilo, sigurna sam da će se pljačka provesti, dečki koji nas drže u šaci nemaju previše vremena. Ako nas ne oglođu do kosti u iduće dvije godine na ostatke će se baciti druga ekipa.
Mladi bježe iz ovog bordela u kome su baš sve kurve zaražene. Oni koji ne žele otići žive poput pasa bez gospodara. Poslodavci ih tretiraju kao potrošnu robu. Neka gore dok ne izgore. Razmišljate li ikad kakav život vode klinci koji vam na vrata donose picu? Riječka priča. Nazoveš broj picerije koja je na drugom dijelu grada, glas sa druge strane žice ti obeća, pica stiže za pola sata. Picu treba ispeći, ubaciti je u kartonsku kutiju, uručiti klincu, on sjeda u auto i onda poput luđaka juri prema cilju da bi ispoštovao onih \”pola sata\”. Ako zakasni, gubi posao.
Toga dana dečko nije imao sreće. Naletio je na policiju. Globa, dvije tisuće kuna. Gazda je bio opušten. \”Plati!\” Dečko je postavljao glupa pitanja. Gazda mu je rekao:\”Idući put sporije vozi, brže trči.\” Nadam se da roditelji onog dječaka neće pročitati moj tekst. Oni su, poput mnogih građana ove smrdljive rupe, šutljiva većina koja ne misli da ima pravo na liječenje, obrazovanje, rad, sigurnost, dostojanstvo, na sve ono što smo u Jugoslaviji imali i mislili da je to normalno.
Šutljiva većina? Ma koja šutljiva većina kad se ovih dana u Hrvatskoj urla na svakom uglu. \”Kockasti\” tako žare i pale da se u Hrvatskoj dogodilo nezamislivo. Dok se u Saboru i na cesti hrvatski fašisti svim snagama bore za ukidanje prava manjina, jedan naš \”manjinac\”, Subašić se zove, postao je nacionalni heroj. Lik je tako dobar golman da mu je oprošteno što je Srbin. Da mi je netko rekao…
Ne, ne bih mogla povjerovati da nogomet baš takva čuda čini. Doduše, gospodin Subašić je po vlastitom izboru \”Hrvat\”, a otac mu je samo \”pravoslavac\”. Nema veze, naglasak je na činjenici da kad je nogomet u pitanju Srbin u Hrvatskoj postaje ljudsko biće. Dok bude uspješno branio. Kad dobije prvi gol, pa drugi gol, pa treći gol, s Rusima nikad ne znaš, vratit će se na ono što on ovdje zapravo jest. I on i njegov otac i svi hrvatski jovani. Četnik.
Da je sve moguće u ovoj turbokatoličkoj zemlji u kojoj popovi organiziraju katoličko-ginekološke samite na vrhu i zalažu se za ukidanje abortusa najbolje govori fotka na kojoj se cere vesele časne hrvatske. Navijaju za \”Kockaste\”, lica im ukrašena ratnim bojama, noge raširene, ako pobijedimo Ruse dignut će halje i pokazati nam hrvatske \”kockaste\” katoličke pičke.
Ne, ne i ne! Nije sve tako crno. Danci traže da se ubije izdajnik koji nije pogodio hrvatsku mrežu. Štaaaaaaaaaaaaa? Danci nisu \”najsretniji ljudi na svijetu\”, razumni, civilizirani? Jesu, dok netko od njihovih ne promaši vrata. Kad se to dogodi Danci postanu Hrvati. Svi smo mi ipak samo ljudi? Mesina kojoj treba televizor, pivo, dres, na ekranu oznojeni milijarderi i orgazam kad \”naš\” onu kožu ubaci kamo treba.
Pa, kad je tako… Jebeš to što nemamo doktore, što nam djeca gladuju, nema posla, nema obrazovanja, neće biti mirovina, budućnosti…Ima izlaza. Hvala ti, EU. Ipak manje boli kad ti netko u Irskoj kaže: \”Sporije vozi, brže trči.\”
