O kako sretan dan!

Čovjek nikad ne zna gdje ga sreća čeka. Jučer me u tri ujutro probudila kiša.  Trebala sam biti vesela jer me vrućine ubijaju. Nažalost, čudno sam biće. Kad je toplo nesretna sam, kada kiši depra me davi. Popila sam apaurin, žuti, da lakše progutam kombinaciju tuge zbog kiše i olakšanja zato što mi u sobi više nije plus trideset.

 Ujutro sam odšetala do kafića koji nudi kavu \”za samo četiri kune\”. U Rijeci ih je sve više. Zvijerala sam okolo sat ili dva. Možda će naletjeti koja od prijateljica i ispričati mi nešto lijepo. Prolazile su neke ali im se nisam javljala jer mi njihova lica nisu obećavala zabavu. Doma sam se vratila loše volje.

 Oni su dani u mjesecu kad u sandučić stižu opomene. Najčešće dobivam pisma u kojima me mole da platim, a ako sam u međuvremenu platila neka \”zanemarim\” njihovu opomenu. Na prozorčiću u boravku imam čitavu hrpu opomena koje sam \”zanemarila\” iako ta pisma nisu zaslužila ni najmanji nemar. 

Bacila sam oko na poštanski sandučić. Otvoriti? Zašto da otvaram pa opet krenem gutati žute? Doktor me pitao što radim sa apaurinima. \”Izazivaju ovisnost, to znate? Sada ste na tri komada dnevno, uskoro vam neće biti dovoljno ni deset!\” Da tri komada dnevno? Da t r i komada dnevno?

 Otvoriti i suočiti se sa životom ili biti kukavica? Uvalila sam žuću u usta, isprala ga vodom pa sačekala nekoliko minuta. Osjetila sam kako se opuštam. Uostalom, šta mi mogu? Moja se Ana u mraku savršeno snalazi. Neda je druga žena otkako joj  u ušima ne zvone priče strave i užasa.

 Vodu mi ne mogu isključiti, grijem se na drva, imam komad vrta, tikvice su mi ogromne, i rajčice, meni zaista nitko ništa ne može. Otključala sam sandučić i pogledala tko mi piše. Privredna banka Zagreb. Oni? Što mi oni mogu? Imam kredit u švicarcima. Pa šta? Mogu mi oduzeti stan i to bi bilo sve.

 U sebi sam citirala onu žensku iz \”Prohujalo s vihorom\” koju svi živi u frci citiraju i krenula čitati pismo. Opa! Ohohoho! Veni, vidi, vici. Trajlalalalalala. Trajlalalalalala. Moja rata u švicarcima koja je do jučer, oprostite, do prekjučer bila  740,11 švicaraca pala je! Pala je! Pala je! Trajlalalalalala! Pala je na 733,66 franaka. Ima boga. Srce mi je od sreće toliko lupalo, imama fibrilaciju atrija pa je vjerojatno  iskočilo iz sinus ritma, da sam onom žutanjku dodala i debelog zelenka.

Mnoge je ljude sreća ubila. E, mene neće!  Dobiješ milijun na lutriji pa ti srce rikne. Not me!  Not me! Ili se kaže not to me? Engleski ne znam, vi znate ali ću vam ipak prevesti što sam htjela reći. Nisam krepala od radosti iako je mnogi na mom mjestu ne bi preživjeli.

 Od jučer mi je neplaćena rata tanja za 6,45 franaka, slovima: šest zarez četrdeset i pet franaka. Kad se franak koji je ne znam koliko kuna pomnoži sa šest zarez četrdeset i pet franaka čovjek dobije lijepu svoticu. S velikom sam pažnjom razgledavala komad papira koji me toliko usrećio pa sam na njemu prvi puta otkrila i imena svojih dobrotvora.

 Ne mogu  da tu informaciju ne podijelim s vama. Uprava Banke: Božo Prka(predsjednik), Jonathan Charles Locke(zamjenik predsjednika), Ivan Gerovac, Darko Drozdek, Dinko Lucić, Andrea Pavlović, Draženko Kopljar, Gabriele Pace, predsjednik Nadzornog odbora: Gyorgy Suranyi. Ovaj zadnji ima u prezimenu iznad o dvije točkice a iznad a crticu ali ja to na tipkovnici ne znam naći. Ne poznam te ljude ali ako ih vi negdje na cesti sretnete,  skočite im oko vrata…Ne, ne, ne! Nemojte im slomiti vrat. Samo im zahvalite u moje ime.