“Vidi”, muž je čitao net.hr, “listaj!” Na ekranu je bilo 30 guzica J.Lo. Slovima: trideset. Kad smo se upoznali, pred trideset i pet godina, muž mi se kleo da se pali na intelektualke. Danas mu se diže na sredovječnu, nisku, guzatu ženu koja piči prema šezdesetoj. Uzalud mu ponavljam: “Ne bavim se kolonoskopijom starih baba, odjebi!” “Šezdesete su nove tridesete”, odgovara muž i prčka po ofucanim gaćama za po doma.
Da, trebala bih smršavjeti. Severina izgleda kao djevojčica iako je proslavila pedeset. Možda se ne bih trebala uspoređivati s njom, mogla bih joj biti mama? Ali… Moja vršnjakinja, pjevačica, koja u bikiniju, doduše snimljena sa neke svemirske postaje, izgleda “kao da ima trideset i dvije” na svim portalima objavljuje što bi trebao imati mužjak da bi nju bacio pod jaja. Naravno, dečki stariji od nje, ako su uopće još živi, ne dolaze u obzir.
Jebote! Jebu li dečki one koje su ušle u osamdesete? Naravno, ako izgledaju kao da su u “novim pedesetima” koje su poput starih tridesetih. Tako znači. Moram smršaviti pa ću izgledati kao da mi je četrdeset, pa će me kresati komad u tridesetoj jer današnje žene u četrdesetoj ne žele komade starije od sebe.
Znam da me osuđujete jer će mi sin uskoro ući u šezdesete koje su i za muškarce nove četrdesete. Koga briga što vi mislite? Krenula sam.
Ujutro sam se dizala u pet. Ruksak, mobitel, voda, torba sa lijekovima. Za ne daj, bože. Tko bi me, da tresnem, pridigao kad još uvijek ne izgledam kao da sam u novim četrdesetima nego u novim sedamdesetima. Nema zemlje za starce.
Dnevno sam pila pet litara vode. Na frižideru držim fotku Severine, one pjevačice i sedam guzica J.Lo. Da sam sve stavila ne bi bilo mjesta za crteže unuka. Moj doručak, ručak i večera su zdjelica zobi sa čija, mija i bija sjemenkama. U sve dodajem grčki jogurt i prstohvat borovnica. Piše: polako jesti tijekom čitavog dana. Obroke prekidati ispijanjem vode.
Dijeta koja svima pa tako i meni vraća mladost uključuje redovito vaganje poslije pražnjenja tijela. Na vagu se ne smije stati s lančićem oko vrata, treba skinuti vjenčani prsten, naušnice i gumicu koja drži kosu u repu. Današnje vage su bolesno precizne.
Tko želi imati pedeset godina? Moj nekad ćelavi muž izgledao je kao da ima današnjih šezdeset i pet. Dopizdilo mu je. Krenuo je u Istanbul. Svi muškarci oko nas bili su u Istanbulu ili će tamo otputovati kad dignu kredit. Mome su mužu nekoliko mjeseci nakon zahvata iz ćele niknule tri dlake. Odmah je fotku stavio na fejs. Neka crkne kome smeta! Jebeš skupe dlake, ako nitko ne zna da si ih platio. Estetski zahvati su statusni simbol, ne odraz ljudske besmislene vjere u vječnu mladost.
Prije nego sam ušla u onaj naš kvartovski biobiobiobio dućan, osjećala sam se poput deve koja će se za koji mjesec pretvoriti u panteru. Kad sam u ogromnoj staklenki ugledala kekse, baš sam se razveselila. Bili su ekološki, bez glutena. Ne znam što je gluten, ali znam da je opasniji od heroina. Keksi bez šećera, bez masti, bez konzervansa. To! Vraća mladost, a ne deblja.
“Ovi keksi ne debljaju”, rekla sam prodavaču. Omjerio me od pete do glave. “Gospođo, voda ne deblja.” “Dakle, ti keksi debljaju?” “Gospođo, voda ne deblja.” Razljutio me. “Kako možete tako nešto reći? Ne debljaju sjemenke, ne debljaju vlakna, ne deblja…”
“Gospođo, jeste li kad vidjeli nosoroga i slona?” “Daaaa”, rekla sam nesigurno. “Mislite da se hrane slatkim vrhnjem, keksima, čokoladom, odrescima uvaljanim u mrvice i prženim u vrućem ulju? Ne, gospođo! Jedu travu. I izgledaju kako izgledaju.” “Ali oni dugo žive i ne stare, ne mijenjaju se…” “Gospođo, želite reći da biste htjeli izgledati poput nosoroga? Kad smo već kod toga…” Ipak nije završio rečenicu jer je u mojoj košarici vidio tisuću kuna mladosti.
Izašla sam iz prodavaonice. Navršila sam sedamdeset. Ja sam slonica, jebote! Ne moram smršavjeti. Neću izgledati kao da mi je trideset godina ni kad izgubim dvadeset kila. I što će mi ljubavnik koji iz aviona izgleda kao da je u četrdesetima, a meškolji se jer ga žuljaju pelene?
Ušla sam u slastičarnicu i kupila sladoled od čokolade. U ustima mi se topila sreća. Osjećala sam se kao petnaestogodišnja nosorogica.
