Štovani gospodine Sanaderu,
zovem se Vedrana Rudan, osnivačica sam Udruge švicaraca UŠ. Znam da za nas niste čuli jer ste bili izvan zemlje. Mi sirotani dignuli smo u bankama stambene kredite u švicarcima. Rate nam rastu iz minute u minutu, vođe naše zemlje, blaženo je bilo vrijeme kad ste Vi bili vođa naše zemlje, ne brinu o nama ušima.
Pisala sam Kosor, Rohatinskom, Josipoviću. Oni nisu uši pa imaju gluhe uši. Hvala Bogu, evo Vas drugi put među Hrvatima. Samo nas Vi možete shvatiti jer znate onu židovsku, dabogda imao pa nemao.
Nekad niste imali, pa ste imali, pa izgubili ali Vam je mnogo ostalo a sada nemate a imate. Valjda me možete pratiti. Nesuvisla sam, dolazi mi rata na naplatu.
Gospodine Sanaderu, divim Vam se već godinama. Čula sam kako ste započeli. Redakciji Starta prodavali ste fotografije golih cura i tako se prehranjivali i školovali. I što Vam se dogodilo? Umjesto da se cijeni Vaš napor da vlastitim snagama ni iz čega napravite nešto proglasiše Vas pederom?!
Vi jeste našu domovinu, dok ste joj bili na čelu, učinili peder frendli, ali to ne znači da ste peder. Kako se sve mijenja? Oni koji su Vas vrijeđali ovih se dana zgražaju kako Srbi, naši krvni neprijatelji, postupaju prema pederima. Četnici su krenuli na njih bacačima plamena i bokserima i tako zemlju Srbiju zauvijek smjestili među zemlje koje nisu peder-frendli.
Danas je to za svaku zemlju najveća moguća uvreda. Manjine su ukras, njima se treba ponositi a ne im jaja sprejati benzinom pa ih onda paliti. Zahvaljujući Vama u Hrvatskoj nije bilo pederčine koja se ovdje nije osjećala kao doma.
A što Vam, gadovi, tek bratu rade?! Govore da velečasni Sanader ima više dječice nego janjevački Hrvat koji se uvalio u srpsku kuću u Kistanjama. Sve nas je manje, nas Hrvata, svaka je beba dobrodošla, zašto Vaši neprijatelji ne slušaju Bozanića?
I tako, dragi gospodine Sanaderu, čim ste se onim brodom odmakli od rive krenuli su na vas strašni, neutemeljeni napadi puni mržnje i nesnošljivosti. Novinari koji su Vam žestoko pušili danas govore da se moraju posuti pepelom jer su gutali spermu loše kvalitete. To Vam je hvala.
Jeste li im ga Vi u usta turali? Ili su ipak oni za Vama gmizali i otvarali Vaš šlic na svakom koraku? I opet će to činiti, ali ovoga puta, da sam ja na Vašem mjestu, nosila bih hlače bez šlica.
Poludim kad vidim toliko licemjerje u odnosu prema čovjeku koji se vratio da ovu zemlju iz Sodome i Gomore pretvori u raj na zemlji. Nadam se da ćete najprije krenuti na naše najveće neprijatelje: zabe, pebezeje, ersteje, rajfajzeneje, folksbankeje, hipoje i ostale strane izdajnike.
U ona, za Vas prošla, preteška vremena, mi smo uši bile uz Vas. Nismo to tada smjele reći, bojale smo se da nam kamata još više skoči, ali danas kad ste opet na putu da dabogda imate, danas Vam pišem.
Drago mi je da sjedite u Saboru i strašite one gadne njuške zbog kojih nam se ovo dešava. Onaj Hebrang nije Vam htio platiti ručak u Saboru, na Vas potrošiti devet kuna?!
I bolje da se s njim ne družite. Za njega govore da je uvezao u Hrvatsku koreanske ceteje marke šimjacu u koje se ne može uvući ni osrednji rotvajler a kamoliti kršni Hrvat. A sve je išlo preko Mađarske a serviseri su bili Mađari koji nisu znali engleski pa su hrvatski rengen-tehničari morali učiti mađarski. Jedan od tih mi je rekao da su oni Mađari stalno urlali, kjebeš teget pičago azanjat. On misli da to znači, ajte u pičku materinu.
Ali to nije sve. Kad je bio ministar donio je odluku da zahodska vrata u svim ordinacijama moraju biti širine 120 centimetara zato jer je takva vrata uvozio netko njegov. Dolazilo je do strašnih nelogičnosti. Privatni doktori i zubari imali su ordinacije u zgradama u koje se ulazilo kroz vrata široka 90 centimetara a zahodska su im morala biti široka 120 cm.
Ako to za onoga Hebranga i nije istina, priznajte, zvuči kao da je. Oni u Saboru, usrali su se kad su Vas ugledali. Mi uši smo vesele. I ne čudimo se da Vas vidimo. Još pred nekoliko mjeseci čule smo da su gospodari Hrvatske odlučili, Sanaderu ne pakirati i ne ga remetirati.
Ha, ha, ha, ha, smijemo se, mi uši, vratija se Ivo. Jednim ste dizanjem slušalice znali spasiti Hajduk, Jugoplastiku, uperiti autocestu u Dugobabe. Blaženo doba.
Što mi od Vas očekujemo? Dignite slušalicu, nazovite one zabetine, erstetine, hipojetine i zatražite od njih da nam smanje kamatu. Nas nekoliko stotina tisuća ušiju glasat ćemo za Vas na idućim izborima. A ako nam kamata padne, ne za 0,20% koliko nam je pala ovih dana nego za 20%, urlat ćemo svi ko jedan, živijo, Ivo.
Možete ukinuti i deviznu klauzulu. Ne dobivamo mi plaću u švicarcima. Mi uopće ne dobivamo plaću. Što je to za Vas? Znali ste Vi učiniti i veće stvari. Imate kuću, jahtu, stan u Njujorku, Pikasa i Maneta, preko koje banke ste sve to kupili?
Otkrijte nam tajnu pa da, mi, uši, izvučemo kredite iz naših banaka i prebacimo u Vašu. Ako mi do naših nekretnina dođemo onako kako ste Vi došli do svojih, sve mi uši kleknut ćemo ko jedna i vriskati, Hristos voskrese, Hristos voskrese! Dragi Ivo, zovi, samo zovi, sve će tužne uši za te život dati!
