Nešto o Hrvatskoj. Ove smo godine uvezli 140 tisuća stranih radnika. Iduće ćemo uvesti 200 tisuća stranaca, iduće… Za deset godina? Izračunajte kako će izgledati Hrvatska. Nepalac do Nepalca, Indijac do Indijca… Bit će i drugih.
U proteklih trideset godina HDZ je Hrvatskoj otela najmanje 2 milijuna djece. Nema porodice koja tim zlotvorima nije dala danak u krvi. I Turci su, kad su otimali kršćansku djecu da bih ih pretvorili u janjičare, imali više milosti. Djecu su od kršćana otimali periodički u razmaku od 3,5 godina, ponekad je pauza trajala čak sedam godina.
HDZ našu djecu otima bez pauze. Kako se osjećate, Hrvatice i Hrvati, bez djece, unučadi, utjehe i nade? Moj se sin vratio, jedan od rijetkih. Sjećam se dok je bio daleko od mene kako sam svakoga dana u isto vrijeme sjedila u jednom riječkom kafiću i čekala da naiđe mladić sličan njemu, visok dva metra, mršav, u dugačkom, crnom kaputu. Hodala bih za njih i molila boga da se ne okrene da mi ne slomi srce po tko zna koji put.
Danas je moj sin ovdje. Živi u Rijeci, gradu gdje najam stana od pedesetak kvadrata košta 700 eura. Tko to od naše neotete djece može platiti? Jedna je nedavna anketa pokazala da 70% mladih koji se još uvijek školuju namjerava napustiti hadezeovsku klaonicu hrvatskih snova. Ovdje ćemo ostati samo mi starci koji moramo naći načina kako preživjeti od 300 eura penzije mjesečno, kriminalci koji još uvijek mogu nešto oteti i stranci koji će brže nego mislimo učiniti da se osjećamo strancima u nekad nečemu što se zvalo naša domovina.
Nasilje koje šutke trpimo već trideset godina nije u nama probudilo bijes ni potrebu da nešto promijenimo. Dapače, uvjereni smo da je propast naša sudbina. Jesmo li mi koji smo ostali zaista kolektivno glupi? Naravno. To nam najbolje dokazuju najnoviji događaji koji su prijelomne vijesti na svim portalima i naslovnicama papirnatih medija.
Opet se, po tko zna koji put, otkrilo što je najveći hrvatski problem. To je buđenje ustašluka. Televizije su bile u Imotskom i sve snimile. Dečki i cure pjevali su ustaške pjesme, zazivali Juru i Bobana i dizali ruku u zrak.
Strašno. Neoprostivo. Jedan je list odmah, nama neznalicama, objasnio tko su bili Jure i Boban i što su sve oni i njihove horde činili Srbima, Ciganima, Židovima i krivomislećim Hrvatima. Mi stariji to znamo. Ova djeca koja su se tamo derala o tome pojma nemaju a da i imaju namjeru danas u Hrvatskoj srpskim bebama vaditi oči iz glave teško da bi u tome uspjela.
Demokratska HDZ deratizirala je Hrvatsku od Srba, Cigane ostavljaju na miru jer za njih glasaju a prema Židovima osjećaju strahopoštovanje, s pravom. Vidjeli su što se dešava u Gazi.
Ne, ne želim reći da danas u Hrvatskoj nema ustašije. Ima je. Sjedi u saboru, sjedi u vladi. Ološ koji nas drži za vrat onako kako su ustaše nekad za vrat držale nemoćne bebe manipulira. Oni, najveći kriminalci u zemlji, godinama nama sirotinji prodaju tezu kako su strastveni borci za demokraciju i protivnici fašizma.
Ako je tako, strpajte sve te pjevače i pjevačice u zatvore, osudite ih na dugogodišnje robije, zakonom zabranite poklič za Dom spremni i potjerajte Tomsona sa bine. Ako je Tomson problem? Pišem Tomson fonetski jer Tomson nije ubojit poput one puške, preserava se. Ako ga usporedimo sa kriminalčinama u vlasti i pri vlasti on je sitni lopov. Pronevjerio je nešto poreza, oteo je stanarima nebodera u kome živi krov, neki su muzički znalci, nisam ta pa ću vam pustiti pjesmu na kraju teksta, sigurni da je ukrao Čavoglave.
Arinka Šegando (fenomenalna istarska pjevačica) i ekipa Tingl Tangl davno su pjevali Čavoglave samo se tekst nešto sitno razlikuje:
Glavna misao. Hrvati su opet ispali slijepa, glupa govna. Love Srbe kojih nema jer su usrani pred Hrvatima kojih nažalost ima i koje ćemo u njihovom punom sjaju i gledati kad završe godišnji odmori.
Buljit ćemo u ološ i slušati ga usrani jer uvijek može gore. Da, jesmo i bit ćemo danas i dovijeka za smrt od hadezeovskog noža spremni.
