Mnogo sam puta bila u Poljskoj. Volim tu zemlju a posebno su mi drage Poljakinje. Samostalne su, beskrajno vrijedne i prelijepe. Nisu opsjednute modom, furaju se, one koje sam ja upoznala, a mnoge znam, na pamet, obrazovanje i posao. Rade diljem Evrope i vrlo često na svojim leđima same nose svoju porodicu. I hrabre su. Nisu poput Hrvatica.
Zato su se, kad su poljski mužjaci odlučili svaku ženu koja ode na abortus osuditi na robiju, izašle na cestu odjevene u crno. I nisu otišle na posao i nisu otišle na faks, ni u školu. Pridružili su im se i muškarci. Pridružile su im se, nije za vjerovati ali je istina, i neke Hrvatice. Stanje u Poljskoj je trenutno zastrašujuće. Katolička crkva i izbezumljeni mužjaci uzeli su sve poljske pičke pod svoje i zatrli svaki ženski pijuk da ne bi prerastao u krik. Ipak, Poljska vrišti. Mnoge žene iz čitavog svijeta vrište s njima. Raduje me to, što ne znači da sam sretna ovih dana.
Dok je tisuće Poljakinja i Poljaka u crnini marširalo ulicama poljskih gradova u Hrvatskoj stotine žena u tišini liječi krvavo međunožje opsjednute paklenim strahom da netko, susjed, majka, prijateljica, predsjednik Sabora, Bozanić, ne bi doznao da je bila na abortusu. Nije abortirala u bolnici iako je mogla, 2.800 kuna sa anestezijom ili 2.125 bez nje, cijene iz Zadra, otišla je privatniku. Njen ginekolog jest službeno ostrašćeni borac za \”pravo na život\” ali u slobodno vrijeme… Za pet tisuća kuna… Jebeš prigovor savjesti. Hvala bogu da u Hrvatskoj postoji prigovor savjesti. Da ga nema čime bi se naši ginekolozi bavili u slobodno vrijeme?
Laička smo zemlja koju u šaci drži do gadljivosti korumpirana i licemjerna Katolička crkva. Svi naši popovi koji se sa govornica urlajući zalažu da se svako začeto dijete rodi, privatno postupaju drugačije. Njihove cure abortiraju bez ikakvih problema, njima liječnici ne naplaćuju. Jebu se na sve moguće načine i ne skrivaju to jer hrvatski zakoni za njih ne važe. Kad pop pojebe desetak dečkića premjeste ga u drugu župu, kad tamo pojebe dvadesetak dečkića premjeste ga u treću župu. Dok jebe djecu u tim župama grmi sa predikaonice kako je abortus zločin. Razumijem ih. Da Hrvatice ne rađaju koga bi jebali hrvatski popovi?
Moraju li građanke Hrvatske šutke podnositi teror zločinaca u mantiji i političare koji njihove perverzne potrebe oblikuju u zakone? Naravo da moraju kad ni o čemu ne odlučuju. Pred nekoliko mi je dana sin skrenuo pažnju na kolumnu koju je na Teportalu objavio naš nagrađivani, ugledni, veliki književnik. Njemu nije jasno zašto žene žele \”kvote\” u Saboru. Tvrdi kako su \”kvote\” besmislene jer žene ne bi ništa dobile kad bi u Sabor ušle Markić i Petir. Nije napisao što je on dobio Hasanbegovićevim ulaskom u Sabor.
Pisac poručuje, nama trebaju pametni, sposobni, ne treba inzistirati na međunožju. TREBA! Zato jer su žene jednako pametne i jednako glupe kao i muškarci. Zato jer je Sabor \”slika\” društva. Zato jer u Hrvatskoj 51% stanovništva čine žene, a u Saboru ih sjedi 12%. Da ihje tamo 51% odnos prema ženama bio bi normalniji. Sve one koje su abortirale mogle bi pružiti snažan otpor poludjelim hrvatskim popovima i mužjacima iz Sabora koji o djeci brinu, poput onoga iz Mosta, samo kad treba naplatiti 80.000 kuna putnih troškova.
Ovako… Živimo u zemlji u kojoj žene koje lažu da nisu abortirale, tužno zavijaju pred rodilištima u kojima neke druge žene u zlatu plaćaju kiretu kao da ne plaćaju i socijalno i dopunsko. Abortus nije ZLOČIN. Abortus je ženska borba za slobodu.
Kad ćemo se mi građanke Hrvatske obući u crno i poslati u kurac dečke obučene u crne haljine i one druge obučene u siva odijela? Kad shvatimo da je 51% PEDESET I JEDAN POSTO a dvanaest je dvanaest.
