Drage moje, dragi moje. Sinoć sam bila bijesna zbog ekipe iz Rijeka 2020, danas sam se smirila. Tko ih jebe. Život ide dalje, dok ide. Gledam na sunčanu stranu ulice i veselim se što ću sutra u 18 sati u Ogranku Trsat Gradske knjižnice Rijeka promovirati autobiografiju “Ples oko Sunca”.
Davor Mandić će mi pomoći da izdržim druženje s vama. 🙂 Ne mogu vam ponuditi ni iće, ni piće ni kokain. Možda će biti vode? Bit će, valjda, i knjiga.
Imam jezivu tremu. Susreti s riječkom publikom su mi najteži jer su s druge strane lica koja poznajem i koja me znaju. Kako biti šarmantan, opušten, vesel, munjen, pametan, bedast na prihvatljiv način, ne prestrašen.
Vjerujte, nije mi lako. Na vama je da prema meni budete milosti puni, na meni je da ne dobijen kolap. Da me ubijete ne znan ča mislet i ča napisat. Pridite, pridite, pridite! Ili? Ostanite doma, kako boga vas molin! Baš zato ča ne znan ki mi glavu nosi, pišen najavu ovako kasno.
Sutrašnja promocija u mom gradu previše mi znači da bih mogla biti suvisla. Krepat, ma ne molat! Lakše reć nego storit. Jutra neću molat, ča ne znači da neću krepat.
Volin vas više nego mislite.
