Pred sto godina Severina je snimila „film“ koji je pokojnu Jugoslaviju oživio preko noći. Izbrisane su sve granice u „Regionu“. Buljili smo u Severinu onako kako smo gledali Titov pogreb, bez teksta.
Kad bi netko Jugoslavenima koji to više nisu postavio pitanje što ih je najviše uzbudilo otkako „imamo“ te naše zemlje, nitko se ne bi sjetio velikih nastupa gospodina doktora Tuđmana, urlanja diplomiranog ekonomiste Miloševića, imena ostalih firera sam zaboravila.
Severinin nastup neću zaboraviti. Žena je napravila veliki korak za sebe, još veći za žene. Pokazala se u punom sjaju. Prekrasno tijelo, čaroban osmijeh, entuzijazam, mladost…
Njen siroti partner na mene nije ostavio neki dojam. Djelovao je mlohavo. Ni ljepota mu nije bila jača strana. Očekivano, Severina je odmah proglašena opasnim otpadom koga bi trebalo spaliti na nekom od trgova pokojnog Doktora. Ne možeš biti normalno žensko u katoličkoj Hrvatskoj i jebati se pred kamerama. Pred kamerama se u Hrvatskoj smiješ jebati samo ako si oženjeno muško i imaš troje djece. Smiješ jebati i djecu, pred kamerama i daleko od kamera, ali samo ako si katolički pop.
Ovo ću vam reći usput. Stara sam, a nemam ni jedan jedini dokaz da sam bila mlada i da sam u krevetu mogla činiti čuda. Što bih dala da negdje postoji moj „film“ iz šezdeset i neke. Ne bih imala ništa protiv da se svake večeri vrti na HRT-u umjesto Dnevnika ili Otvorenog. Jebiga. Sjećam se da su svi moji ulovi bili zadovoljni, ja zadovoljena, ali đe su mi dokazi?
Ne bih iz prapovijesti izvlačila ovu temu da nisam pročitala, Severini je vraćen sin. Odluka suda nije potaknula medije da ozbiljno analiziraju činjenicu da je Severini dijete oteto na pravdi boga. O sutkinji je nešto sitno napisano kad je Severina ostala bez sina. „Vještaci“ koji su je „vještačili“ i dalje su „vještaci“, sutkinja je još uvijek sutkinja. Jedan od ključnih igrača u ovom hororu je umro što ne znači da je Hrvatska postala bolje mjesto.
Ovdje razbojnici crkavaju, iza njih dolaze novi, još opakiji. Priča o Severini i njezinom sinu je jedna od najogavnijih hrvatskih priča. Utjeruje jezu u kosti svim ženama koje su prepuštene na milost nemilosrdnim sucima i prodanim „vještacima“. Sa Severinom su postupali kao da je prljava, krpena lutka. Kakve šanse u ratu za pravdu imaju „obične“žene koje su jednom ili više puta pogriješile u odabiru mužjaka?
Internetom se ovih dana, očekivano, valja bujica čiste mržnje. Jesu li baš svi mužjački oralni proljevi naručeni ili su spontani? Nije bitno. Ženu se rasteže kao nemajku između ostalog i zato jer je snimila „film“. Hrvatski katolički očevi i budući hrvatski katolički očevi postavljaju isto pitanje: kako će se „jadno dijete“ osjećati u srednjoj školi kad mu kolege pokažu mamin „film“?
Kako su se djeca Severininog oženjenog jebača osjećala kad su gledala tatin film nikoga nije briga. Tata smije biti jebač na svakom mjestu i u klinču bilo s kim. Žensko međunožje mora biti sakriveno i čuvano samo za kućnog čuvara. Djeca jebača nikad nemaju traume, djecu jebačice država mora oteti „u ime zakona“ da bi dijete zaštitila od razuzdane ženke.
Besmisleno je gadovima koji seru po internetu javiti ono što im još nitko nije rekao. I vaše su se mame jebale, nažalost. Nema baš mnogo ljudi u Hrvatskoj koji su nastali nejebicom jer je postupak bolan i skup. U Hrvatskoj ima mnogo vlasnika kurčeva koji nose prazne puške, ili puške kojima bi trebao vrhunski servis. Zašto se ti dečki ili bivši dečki ne bave svojom đokadi? Pustite pičke na miru, odite na nogometnu utakmicu.
Za kraj, poruka svim mladim ženama. Krešite se čim češće pred uključenom kamerom. Kad ostarite nećete morati jadno tijelo grijati skupom električnom dekom. Naravno, neka onaj ispod vas, pokraj vas, iznad vas ima što pokazati. Nakon upotrebe odbaciti i kondom i njega. Pa naći novu igračku. Pa opet odbaciti. Nakon svake upotrebe dobro oprati ruke.
Sretno, cure!
