Na početku svake Nove najave nam kako nas čeka najjebenija godina u našim životima. U svijetu je ostalo još sedam litara nafte, ni kiše više neće padati, ledenjaci su se otopili ali to Ameri taje, u Iranu atomskoj bombi nedostaje samo glava, zato Obama razmišlja kako uostalom Iran treba…
Prijeti nam gripa koju prenose ženke noja, pokosit će pola milijarde ljudi, srećom cjepivo će krenuti u masovnu proizvodnju krajem veljače. Svi ministri zdravstva svih zemalja svijeta prvi će se cijepiti. Pred kamerama.
Ulazak u gradske autobuse i vlakove diljem kugle zemaljske bit će siguran kao putovanje Titanicom. Jedina je sreća što su na svakom kutu svake ulice u svakoj zemlji uključene kamere. One će snimiti teroristikinje trudnice koje nisu trudnice ali jesu teroristkinje jer nose maramu na glavi.
Ono što izgleda kao trudni trbuh nema veze sa seksom, to je eksploziv. E kad bi to bilo sve? Buduća engleska kraljica nije trudna, ali ima vaginalni herpes, svijet je van sebe od žalosti jer čemu život kad znaš da tako skoro nećeš gledati direktan prijenos porođaja iz nekog londonskog rodilišta.
Jedina svjetlost u našim hrvatskim životima su novoustoličeni političari koji nam u Novoj obećavaju krv, znoj i suze. Baš nas briga za njihova obećanja, slušamo ih već dvadeset godina.
Najveći nam strah u kosti utjeruju upravo oni od kojih glavom bez obzira bježe i vaginalni herpes i nojka zaražena gripom.
Seljaci su van sebe. Ukinut će poticaje i njima i ribarima. Ribari će svoje pokojne roditelje morati koristiti kao ješku a Slavonci kao gnojivo. Ipak, ipak, ne treba širiti paniku, poručuju i naši i svjetski mediji.
Ako narodi budu mirni neće dobiti metak u glavu ni u Vašingtonu ni u Moskvi ni u Pekingu ni u Londonu ni u Zagrebu…
Neka mi samo u najdužoj noći strastveno ljubimo nevoljene partnere, nevoljenu djecu, nevoljene starce, odvratne susjede, pse koji strašno prde jer su veterinari skupi i mačke kojima je zbog nacionalne štednje kontejner jedini restoran.
Za radost je, gledamo na teve, potrebno tako malo. Pokojno prase na stolu koje pojma nema koliku je sreću imalo kad je dobilo nož u vrat, orehnjača, francuska salata, jeftino vino i prijatelji koji svi žele ono što želite i vi. Izaći pred kuću, pogledati prema nebu i zaurlati iz nojgripom zaraženog grla:\”Jebite se, gospodari našiiiiii…\”
I love you, bona. Neka tebe nama.
Nada without hope.
Ottawa-Sarajevo.
Amen!
Sve najbolje Vedrani i posjetiteljima njezine stranice u novom okretanju Zemlje oko Sunca.
Prisjećam se Duška Radovića: “Žene koje imaju para dočekaće Novu godinu skoro gole. Obučene će biti samo one žene koje nemaju šta drugo da obuku.” – i još jedna:
“Za svaku Novu godinu ubijemo po jedno drvo jele. A zatim, kao sve ubice, ne znamo kuda ćemo sa lešom.”
Sve najbolje i ja zelim Vedrani i ostalima, no zelje su jedno, a stvarnost nesto sasvim drugo, tako da vec sumnjam u ispunjenje istih.
A obecanja? Hmmm, ionako kazu “obecanje – ludom radovanje” (ovde u BiH pogotovo). Pre bih rekla “obecanje – naivnom radovanje…
Sinoc kao i svake godine, pocne vec u sami sumrak 31.12./1.1., pucnjava iz raznog vatreng oruzja, ratno stanje. Ispracatelji i docekivatelji udruzenim snagama ubijaju i staru i novu.
Toliko ih se voli i toliko im se raduje.
Nazdravlje svima!
Bravo Vedrana!
Imam “strasno dobru” ideju za novu vlast i kresanje proracuna,a bogami i nezaposlenih:
Dobro platiti nekoliko onih koji vole pucati, naoruzati ih,pricekati anticiklonu nad cijelom Hrvatskom,pa kad to lijepo vrijeme izvuce ljude van za vrijeme radnog vremena,naravno u radni dan;zapucati iz svih oruzja po njima i rijesiti se tako uglavnom penzica i nezaposlenih,jer tko bi inace u to vrijeme bio na setnicama.Budzet bi se napunio,a nezaposlenost pala…….garant.
http://www.youtube.com/watch?v=q_qgVn-Op7Q&feature=related
draga Veco,
zelim ti ipak malo vise iluzija u Novoj,navodno srecnoj i bericetnoj,jer iluzije su ko kisobrani koji nas brane od tajfuna zivota,nije sve u najboljem redu,ali,nek nama:nas i nasih snova,patke i dalje lete na jug,ili more bit’ guske,svi vjeruju u deveto cudo,ma znas sta:zivot je jos strasniji od ovog kako nm se cini….ali ato svaku prvu kafu koju ispijem,svakog jutra,iako je gork ,ona mi ucini sladjim i opet iznovim:novi dan koji valja progazati,sto mislima sto nonama,ne treba mnogo za biti srecan ni treb mnogo a biti tun,ponekad nam to dodje premnogo ili premalo;nek nam ostaje jedno uhce koje ce samo muziku slusati ,tisina je privilegija u zemljama u kojim nas od malih nogu bombarduju,kao atomska jezgra i isisavaju iz nas svaku pozitivnu energiju,zelim ti zaista srecu,i sebi 🙂 pisi,i ne ustavljaj se,jer divno to cinis,volim tvoje mozdane vijuge.
soldin says:
13:10 on Jan 8th, 2012
draga Veco,
zelim ti ipak malo vise iluzija u Novoj,navodno srecnoj i bericetnoj,jer iluzije su ko kisobrani koji nas brane od tajfuna zivota,nije sve u najboljem redu,ali,nek nama:nas i nasih snova,patke i dalje lete na jug,ili more bit’ guske,svi vjeruju u deveto cudo,ma znas sta:zivot je jos strasniji od ovog kako nam se cini….ali zato svaku prvu kafu koju ispijem,svakog jutra,iako je gorka ,ona mi ucini sladjim i opet iznovim:novi dan koji valja progazati,sto mislima sto nonama,ne treba mnogo za biti srecan ne treba mnogo za biti tuzan,ponekad nam to dodje premnogo ili premalo;nek nam ostaje jedno uhce koje ce samo muziku slusati ,tisina je privilegija u zemljama u kojim nas od malih nogu bombarduju,kao atomska jezgra i isisavaju iz nas svaku pozitivnu energiju,zelim ti zaista srecu,i sebi 🙂 pisi,i ne zaustavljaj se,jer divno to cinis,volim tvoje mozdane vijuge.