Čitava „civilizirana“ Hrvatska je na nogama. Stala je u obranu novinarke RTL-a koja je hrabro razotkrila istinu o Tomsonovom „vrtu“. Zašto Tomsona zovem Tomson umjesto da pišem Thompson? Što je Thompson? To je opasna puška po kojoj je pjevač sebi dao ime. Imao je na umu, latinski mu je sigurno jača strana, nomen est omen.
Je li u slučaju Tomson to baš tako? Koliko je Tomson zaista Thompson? Sve ovisi o percepciji. Ako zanemarimo priču koja se već desetljećima plete oko pjevača, ako sa njega skinemo oklop, oduzmemo mu mač kojim na svojim nastupima možda više i ne maše, koga ćemo vidjeti?
Vidjet ćemo sredovječnog, trbušastog, bivšeg mužjaka sa njegovanom bradicom kakvu nose ambiciozni vodoinstalateri u mirovini. Jedan živi u mom susjedstvu, zato znam. I to bi bilo to. Bucko ima mnogo manje moći nego što misle oni koji ga se boje.
Jesam li u pravu? Da jesam onda se onoj novinarki RTL-a ne bi dešavale grozne stvari? Prijeti joj se, vjerojatno proglašava kurvetinom… Nisam čitala poruke, samo pretpostavljam. Čekajte malo. Kojoj se javnoj ženskoj osobi, ako je imalo uspješna, ne prijeti? Koju se ne proglašava kurvom? Živimo u Hrvatskoj, zemlji kojom vladaju mužjaci kriminalci. Oni ženu mogu zamisliti samo u ulozi „suradnice“.
Već mjesecima čitamo da „suradnicu“ ima naš premijer, imao ju je pokojni Bandić, ima je Škoro, imao ju je i onaj „šerif“ koji je uz blagoslov Plenkovića i HDZ-a gotovo do smrti premlatio ženu i ostao župan. U Hrvatskoj se žene dijele na „kurve“ koje treba razbiti, prebiti, ubiti, silovati, i „suradnice“ koje treba obasipati od naroda pokradenom lovom.
Novinarka RTL-a Danka Derifaj sama je odabrala ulogu koju će igrati i sigurna sam da je sve očekivala što joj se dogodilo. Znam da se zbog toga ne uzbuđuje. Žena je borkinja iako je bez problema mogla biti „suradnica“. Neki ljudi su izabrali život lava ili lavice, drugi bleje poput ovaca usrani od ovna i govna.
U ovoj priči postoje dvije strane. S jedne strane je nositelj one sirote, sijede bradice, bijedni krovokradica, s druge su strane vlasnici krova. U čemu je problem? Stanari su mogli na lice navući fantomke, unajmiti nekoliko razbijača, jeftini su, popeti se na svoj krov koga je Nosač Bradice pretvorio u svoj „vrt“, skinuti sa betona umjetnu travu, ispuhati bazen, sklopiti suncobrane, spustiti se niz stepenice i svu kramu baciti u smeće.
Jasno mi je, nije sve baš tako jednostavno. Osim govna na otetom krovu pleše i opaki ovan. On je država Hrvatska. Gadna životinja svojim rožinama brani sve hrvatske bradate i ćosave kriminalce koji uz njezin blagoslov rade što im padne na pamet. Dakle, znamo neprijatelja. Imamo li izbor? Imamo. Ili podnositi teror koji već desetljećima uništava naše živote ili najzad pružiti otpor.
Ne mogu vjerovati da su Splićani koji žive u onoj zgradi do te mjere usrani da im nije jasno kako im neće pomoći ni RTL ni svi hrvatski mediji. Svoj su betonski krov krvavo platili, morali bi ga i krvlju braniti. Njihov krov je njihov dom, njihov krov je mjera njihovog dostojanstva, oslobađanjem krova pokazali bi svojoj djeci da imaju ponos i da se neće dati gaziti.
Ej, Splićani! Pravda u Hrvatskoj stanuje u rukama onih koji se za nju žele boriti. Što čekate? Očistite SVOJ krov od tuđina. Oslobodite ga od osoba i stvari i pošaljite nam poruku. Sve se može kad se u svoje ruke zgrabi pravda, a državu pošalje u kurac.
Budite prvi u Hrvatskoj. Možda ćemo krenuti za vama? I mi smo ostali bez krova nad glavom.
