Ovih su dana nekakvi slovenski umitniki odlučili u Rijeci provocirati poštene Hrvate i ostale dragovoljce. U gradskom muzeju istaknuli su hrvatsku zastavu i pozvali posjetitelje da je režu i paraju ako su nezadovoljni svojom Domovinom.
Neki bolesnici prihvatili su izazov pa krenuli parati svetu tkaninu. Na Hrvatskoj televiziji mogao se vidjeti zastrašujući prizor, jedna je potpuno luda djevojka zastavu grizla i derala je zubima. Što je tim ljudima? Zašto Slovenci nekažnjeno upadaju u naš muzej, izvrgavaju ruglu ono za što smo se borili a to je pravo da budemo svoj na svome.
Hvala bogu, Članak 151. Kaznenog zakona potpuno je jasan:
Tko javno izvrgne ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju zastavu, grb ili himnu, hrvatski narod ili etničke i nacionalne zajednice ili manjine koje žive u Republici Hrvatskoj, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
Amen. Tko je one Janeze uopće pustio preko granice? Nisu oni naši krvni neprijatelji od jučer. Sjetimo se Ljubljanske banke, Pirana, Svete Gere…
A Sveta Gera je najviši vrh Žumberačke gore. Vrh je širok i valovit proplanak dug 300 metara, 1178 metara visok. Ode Gera zaštitnica poljskih radova, udovica, vrućina, prenoćišta i putnika. Da nam je Gera ostala naši seljaci ne bi traktorima ometali promet, naše udovice ne bi imale bijedne penzije.
Danas Sveta Gera od vrućina brani Janeze i štiti njihove putnike i prenoćišta. Sve smo im dali. A kako bi se oni osjećali da su naši umjetnici otišli u neki njihov muzej, ako ti divljaci uopće imaju muzej, pa pišali po njihovoj ružnoj krpetini na kojoj je onaj Triglav koji bi bio naš da je u prošlom ratu bilo Boga i pravde.
Doduše, veliko je pitanje da li su našu zastavu derali baš Hrvati? Možda su je derali Slovenci ili neki manjinci kojih nema u Članku 151. I to bi trebalo raščistiti. Jer, ruku na srce, zašto bi Hrvati \”izvrgli ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju\” hrvatski narod? Tu nešto do neba smrdi.
Nama Hrvatima su zastava, himna i grb ipak jedino što nam je nakon rata ostalo. Hvala Bogu i Majki Božjoj Trsatskoj koja je zaštitnica grada Rijeke, ili je to Sveti Vid, ili su oboje…
Nema veze. Netko odozgo gledao je svinjariju pa u muzej poslao policiju. Redarstvenici su priveli umitnike i u zadnji čas s poda pokupili posljednje ostatke hrvatske zastave i odnijeli ih u policiju. Tamo ih čuvaju kao zjenicu oka svoga i našega.
Nije to sve. U onom muzeju bio je i samokres. Pokraj samokresa stajao je tekst: \”pronađi osobu koju ne podnosiš i upucaj je!\” Mnogi muškarci bili su jako razočarani, policija je provjerila, ispred samokresa zaista su stajali samo čisti Hrvati, htjeli su pucati u svoje žene ali je samokres kazališni rekvizit pa su hrvatski muži s gnušanjem odbacili oružje.
I samokres danas počiva u milicijskoj postaji. I njega također čuvaju kao onu zjenicu. I to bi bilo to glede Riječkog slučaja.
Nažalost, sveti hrvatski simboli nisu izvrgnuti ruglu samo u crvenoj Rijeci. Ni Evropsko prvenstvo u vaterpolu koje se upravo odigrava u našoj voljenoj Metropoli nije pošteđeno vrijeđanja naših simbola. Hrvatske vaterpolistice su u medijima proglašene \”najljepšima\” zato jer im je netko hrvatski grb uvalio među guzove.
Grb kao tanga, gdje to ima? Kreator sramotnih kostima vjerojatno je neki Slovenac, Srbin ili jugonostalgičar koji nam grubo poručuje da je Hrvatska v riti. Sramota! Udruge dragovoljaca Domovinskog rata ostale su nijeme, ministar znanosti, obrazovanja i športa dr.sc. Radovan Fuchs šuti poput ribe. Radovan? Kakvo je to ime? Fuchs? Da li je on uopće pripadnik manjine iz Članka 151.?
Hrvatska policija na ovu je provokaciju ostala slijepa umjesto da skoči u bazen, izuzme iz guzica naših reprezentativki hrvatski grb i pohrani ga na odgovarajuće mjesto.
Ni to nije sve. Ovo je zemlja totalnog divljaštva. Večernji list, najugledniji dnevnik u Hrvata, objavio je fotografiju međunožja jednog od hrvatskih vaterpolista. Neugodno mi je reći, Hrvatica sam, oči mi padaju od hrvatskoga stida ali… Moram svoje ogorčenje i gnušanje podijeliti s nekim. Gaćice na onom vaterpolisti toliko su male da manje ne mogu biti, na njima hrvatski grb a na njemu piše \”turbo\”.
Reklama na hrvatskome grbu? Otvori se crna, sveta hrvatska zemljo! E da je tu kraj… Grb među nogama onog reprezentativca izobličen je do neprepoznatljivosti. Naš se mili grb među onim nogama pretvorio u grbu. ?!
Kako je došlo do toga? Držim se one da uvijek, kada je interes mile nam Domovine u pitanju, treba govoriti istinu i samo istinu. Za naš grb pretvoren u grbu kriv je krupni kurac u gaćicama onog reprezentativca.
Isuse i Marijo, sad mi pada na pamet, da li je taj orangutan uopće Hrvat? Sigurno jest, najnovija istraživanja su pokazala da Hrvati imaju najveće batine u Evropi. Policija miruje. Fuchs šuti. Priznajem, ne razumijem se u šport, ako već naši vaterpolisti moraju nositi grb na kurcu zašto hrvatske boje u vodi ne brane dečki sa malim kurcem, nema veze što će biti stranci. Šteta bi bila manja.
Oni sa velikim neka na njega navuku slovenski Triglav da Janezi osjete kako je to kad ti netko jebe zemlju. Naša domovina jest u kurcu, tu se svi slažemo, ali, gospodine ministre Fuchs, gospodine ministre Karamarko, izvucite bar hrvatski grb iz hrvatske guzice, maknite hrvatski grb sa hrvatskoga kurca.
pred jedno 40-ak godina – Juga, komunistički mrak, neki partijski happening, tog dana nije bilo škole, sretni – otralo nas na Korzo (išli smo u treći osnovne) – a klincu iz razreda koji je imao oko 20-ak kila (tada su djeca bila duplo lakša nego danas) uvalilo zastavurinu sa drvenim kopljem, pa može dijete od 20 kila nosit zastavu od 25 kila, počela kiša, pljusak – krpa se natopila, relikvija otežala, djetetu pala zastava, anonimni građanin podignuo zastavu i izgubio se u masi – opća gužva je bila: dijete se vratilo u školu – na “razduživanju opreme” prijavljuje da nema zastavu – tottalna frka, direktor škole, pedagog – zovu roditelje, “branitelji” iz NOB-a drže izvanredna predavanja o “časti” predmeta, klinac je izložen javnom poniženju, ukoru – svatko od nas je mogao biti na njegovom mjestu – ali shvatili smo da se sreća zove – “mala zastavica koju ti ne može oteti neprijateljska kiša”.
“Nihil novi sub sole.”
Jel dolazite na beogradski sajam knjiga?
pozdrav
UŠ! Koliko nas ima? Ima li nade? Nažalost i ja i suprug spadamo u te naivčine koji su se zadužili u Hypo banci u švicarcima.
ha ha ha genijalno Vedrana…