Zašto rađamo? A tko će nas voditi u bolnicu kad u sedamdesetoj slomimo kuk? Kome ćemo godinama govoriti da je On svinja, kad nas ostavi otac našeg djeteta? Da nismo rodile neke od nas nikad ne bismo upoznale sreću koja te zgrabi kad ti dijete stupi na pozornicu i tamo dvadeset minuta bude gerber u vazi.
Zašto rađamo? Zato jer idućih četrdeset godina svaki dan možemo same sa sobom razgovarati i analizirati kako se može najveća ljubav pretvoriti u očaj. One koje ne rode žive u vječnom muku jer, kako je znala reći moja nona, u životu nemaju ni žalosti ni radosti. Postoji milijun razloga zašto se većina od nas ipak odluči ili se odlučila ne popiti pilulu i krenuti u avanturu koja će ti na neki od milijun načina doći glave.
Rodila sam. U koju grupu ja spadam? U nekoliko od njih. Željela sam bića koja će me vječno voljeti onako kako su me voljela kad su imala četiri godine. Zajebala sam se. Da se opet rodim…Imala bih djecu. Čovjek u mojim godinama stalno sa sobom nosi mobitel koji mu zazvoni onoliko puta koliko često svome djetetu napiše poruku, nazovi me, hitno je! Kakav bi mi život bio bez zvonjave?
Ja volim djecu. Mrzim kad ih se u medijima naziva \”Slatki Trbuščić\” ili \”Jedva Vidljivi Trbuščić\”. Ženu koja se \”mjesec dana nakon poroda\” ukazala na pozornici u mrežastim čarapama tanka poput vlati trave slavi se poput boginje. Zašto moderna žena uporno želi biti i trudna i ravna? Koja je uloga djece u životu trudnica dasaka?
Za gospođu Pitt djeca su ilustratori njene vjenčanice i šarena ekipa s kojom se okolo fotka da bi svijetu pokazala da se može biti i svjetska glumica i političarka, žena koja svakoga dana nekoliko sati provede u teretani i Majka. Ništa ne znamo o vojsci dadilja njene djece. Najvećoj zvijezdi na našem estradnom nebu dijete služi kao modni dodatak. Nešto što tatu drži na kratkoj uzici. Lutak koji ima kravatu u boji mamine haljine. Poznate, uspješne žene ne bi smjele biti majke jer karijera i majčinstvo baš i ne idu skupa?
Jebeno je biti mama. Nesretnice koje beskrajno vole svoju djecu pate od kroničnog nedostatka sna i prava na dva slobodna sata dnevno. Poznate mame možda osjećaju laganu nelagodu dok svoje dijete ljube kad su fotografi u blizi a ono pruža ručice dadilji ili noni.
Jebeno je i dijete biti. Žena koja te je rodila svakoga dana u tjednu ostavlja sebe iza kase u nekom marketu. Mama ti može biti i užasnuta zvijezda koja zna da u četrdeset i petoj mora imati dvadeset dok joj ti, za potrebe snimanja, guraš malu glavu u ekstenzije.
Da smo već u trbuhu znali tko je nosačica vode u kojoj smo se praćakali mnogi od nas bismo se veselo utopili. Da su neke prije začeća znale da je \”djetetu ljubav najpotrebnija onda kad je najmanje zaslužuje\”, reče jednom Erma Bombek, danas bi u torbi nosile mobitel koji nikad neće zazvoniti.
Kome je gore? Ribi ili bazenu?
Zene bi htele biti celog zivota devojke koje ce dozivljavati velike ljubavi i strasti, a moraju biti i majke. Majka nije seksualni objekt a ni objekt ljubavi nekog ko nije njen muz. A ni muza. I tu je danasnji problem zena. Onda neke resavaju tako da se ne udaju i ne postaju majke ali ih priroda zaskoci staroscu pa onda zbog nje ipak ne budu predmet ljubavi. Sta je resenje ? Mozda prihvatiti ono sto vreme priroda i zivot donosi.
100 puta sam pomislila kako bi bilo da sam ignorirala evoluciju i posvetila život -sebi!?
Mene svakodnevno ujedaju sto nisam majka a da pri tom ni ne znaju razlog.
ja sam ujedala svakog ko me je pitao za decu dok ih nisam imala. sta se koga tice.
iako se negde na početku kaže “da se opet rodim…imala bih djecu”…do kraja teksta, utisak je drugačiji… Deca se zaista često rađaju kao ‘investicija za budućnost’ (dr Jovan Marić), e, sad neke se investicije pokažu kao loše, neke ispadnu odlične…Mi koji nismo preuzeli taj rizik, možemo samo da nagađamo….ali, verujem da svaki izbor nosi i kajanje i uživanje…
i ribom, i biljkom ,i macom i kucom , ne treba se nahranit i obuč …nego pričat (po mogučnosti Ne osuđivat) !
Djeci , a i onima starijima, dosta je naše priče, oni imaju svoju tehniku življenja koja je u potpunoj suprotnosti sa našom, kad mislimo o istim stvarima, dakle onim koje se tiču našeg poroda. Elem, ono što je nama važno nije njima, i obrnuto vjerovatno. Zato, naslikajte sebi sliku i probajte uroniti u nju; eto, to radimo svojoj maloj i velikoj djeci kad želimo da se uguramo u njihove misli, u njih same i u njihov i samo njihov život. A nas je, zaboga, strah, ali čije (ne)samostalnosti?!
Zašto rađate,zašto se rađamo.Da bi smetali jedni drugima.NE! Nego da bi se imali kome posvetiti,pružiti Ljubav,uživati u njegovom odrastanju i dati mu punu slobodu.Sami smo krivi što smo prihvatajući savrene trendove zaboravili Patrijarhalni izvorni način života kada je Porodica bila na okupu i bila jaka .
…i unatoč svim brigama, neprespavanim nočima, borbom u školi, a sve to preživjela kao ostavljena žena ….nije mi žao
Tako je, bravo!
……stvarno mi nije žao, bilo je muka svakojakih ali vrijedelo je, danas sam sretna baka i znam, da mogu uvjek računati na svoju curu…nisam joj mogla pružiti materialne stvari , ali imala sam dovoljno ljubavi….djeca uglavnom trebaju ljubav…
Nisam rađala jer ne mogu dozvoliti sebi da rodim jednog malog nesretnika kojemu neću moći priuštiti kvalitetnu edukaciju, svo svoje slobodno vrijeme a kojeg, u bti i nemam, rob sam jedne firme u kojoj ne znam da li cu i da ostanem.. nisam rodila jer bi mi djete proglasili hiperaktivnim; naravno da mama kad dojde doma u 20 h na vecer vise nema snage da odgaja to svoje dijete- pa je izlika ta nova bolest na grbači svakog djeteta kojemu roditelji žive za firmu.. nisam rodila pa da budem s djetetom na burzi i postanar s strahom da mi socijalne službe ne otmu to djete a mene proglase nesposobnom. Da bi to isto djete dali posvojiteljima i njima 2 tisuće kuna kao podršku od države za posvojitelje ali ne i za majku, njoj treba uzeti to djete jer ga ne zaslužuje- nema dovoljno da bi ga zaslužila, naravno novaca.. mrš… Nisam rodila i zbog toga što me je strah novih vladara sirotinje koju šalju u vojsku, plaćeničku vojsku, jednog dana ti ga vrate u lijesu.. nisam rodila jer znam da nas je i previse na ovoj planeti.. nisam rodila jer bi ga odgajala kao lane puštenog u svijet gladnih vukova i žao mi je što smo dozvolili da nam od svijeta naprave to što su napravili- potpuno nezdravo okruženje za kvalitetno ljudsko biće.. nadam se da ima ljudi koji imaju i mogu odgajati jednu novu generaciju kvalitetnih maldih, svjesnih ljudi koji neće biti povodljivi, koji neće podljeći sitnim ljudskim emocijama, koji neće biti ignoranti, koji će znati cijeniti, koji će znati za ljubav- iskreno se nadam ali… zivi bili pa vidili.. sretno novim mamama jer ako ne uspiju sve to, ajme svima nama.. hvala Vedrana na temi..
Za početak, lupetaš o ADHD-u, a nemaš pojma što je to. Tipične floskule onih koji ne znaju, da je to dijagnoza koja se pripisuje preaktivoj djeci.
Zanima me samo jedno. Ispunjava li te gorčina prema društvu i sustavu dovoljno da ispuni prazninu zbog nemajčinstva iz kukavičluka?
Mi.živi organizmi,smo pakovanje čija je suština genetski materijal koji traje kroz vreme i prostor;dobili smo ga i imamo obavezu predati ga dalje.Postupiti drugačije je nezahvalno (čast izuzecima).
Ljubav je sila stvaranja koja drži Univerzum na okupu,uteha i smisao,ne treba nikakve uslove.Uvek izaberimo ljubav,ona je božanskog porekla,što je više dajemo bićemo bogtiji. Rađajmo,jer možemo,jer smo time darovani.
“I ne mislite da možete upravljati putem ljubavi, jer ljubav, vidi li da ste vrijedni toga, upravlja vašim putem.
***
Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, ona maju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše,
Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snima.
Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću;
Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.”
izwor :
http://www.antonija-horvatek.from.hr/~ahorvate/duh-kut/izreke-autori/Kahlil-Gibran.htm
Daj nam dokaz u materialu, a ne u stihovima, koji su ko zna koliko puta već bili pre-oblikovani po mjeri onih, koji vole imat ljude pod kontrolom
Ja sam rodila dvoje dece iz ljubavi prema mužu, ljubav prema deci počela je da se razvija nakon njihovog rođenja. Rodila bih i treće da je moj dobri Dejan poživeo. A nadala sam se da ću, najzad, u starosti imati muža samo za sebe jer će mi ga posao vratiti nazad (starijeg, debljeg, bolesnijeg, ali samo mog) a deca budu zabavljena svojim poslovima i porodicama i da će on mene sahraniti jer sam bila starija. Na žalost, naš Dejan nas je napustio, ne zato što je našao mlađu i lepšu nego zato što njegovo dobro srce nije moglo da izdrži pritisak liberalnog kapitalizma. Imao je nepunih 39 godina, radio kao konj, nervirao se kao đavo iz Tasmanije, bio sjajan ljubavnik i najbolja drugarica….I sve je propalo jer smo hteli dobar život za decu i nas. Da li je dobro što nisam pila pilule i rodila dvoje dece koja su već sada gubitnici (ja sam jedinica i siroče, a moj muž je rano ostao bez majke, dok je njegov otac preminuo 11 dana posle njega) ? Nije mi žao što sam ih rodila ali mi je žao što pored lične nesreće žive ovde gde je Bog odavno rekao doviđenja i užasava me pomisao da će živeti lošije od mene koja mi deluje prilično realno.
Ne znam zasto radjamo, ali bi u Hrvatskoj svakako neko vrijeme trebalo prestati doprinositi natalitetu, pa se budaletine na vlasti mozda pocnu ponasati kako treba…..
Ako nekog od vas maltretiraju, zašto nemate djece, jednostavno jim odgovorite: ”Nemamo vremena.”
Radjala ne radjala… kajaces se. Na svu srecu tu je Facebook gde mozes videti kako je tvoj zivot zapravo fantastican.
A često se zaboravi da neke žene ne rađaju zato jer još uvijek živimo u patrijahalnom društvu i da žene, ako žele nešto postići u životu moraju odabrati. Naravno, nekima se sve posloži, a nekima ne. Poznajem previše žena u Hrvatskoj koje su studirale, bile ambiciozne i, a sada sjede kod kuće i samo čuvaju djecu. I nije to zato jer su odabrale, nego jer je takva situacija kod nas. I da Vedrana, ne slažem se s onim što je vaša nona rekla da žene bez djece ne poznaju ni radost ni žalost. Postoji tako puno toga u života što se može napraviti i što može donijeti intezivnu radost i žaost i bez njih.
Nisi skuzila, deca su kao droga koja pojacavaju intenzitet radosti i zalosti do te mere da svaka radost i zalost pre njih(bez njih) je nistavna. Drecava boja i pastel taj omer . Mudrost starijih zena pogotovo nona , nikad ne potcenjivati jer na kraju dodjes na to sto su rekle ako uspes doci do te pameti.
U TEHNICI SAM !!!
PODVUCENIM TEMELJITIM PRECIZNIM IZRAZAVANJIMA MORA DA SI NOVINAR JER SI POTKOVANA JAKIM SNAZNIM RECENICAMA !!!
TVOJI CLANCI SU LEPSI OD BILO KAKVOG IZUMA TEHNIKE I NJENIH DOSTIGNUCA !!!
ZAO MI JE STO TE FASISTI
BLOKIRAJU ALI BOG CE TO SVE
UZBISTRITI !!!
TEBE ISKRENO POZDRAVLJAM !!!
I have been exploring for a little for any high-quality articles or blog posts
on this kind of area . Exploring in Yahoo I eventually stumbled
upon this site. Studying this info So i’m satisfied to exhibit that I have a
very good uncanny feeling I discovered just what I needed.
I such a lot indisputably will make sure to don?t overlook this web
site and give it a look regularly.
Odlicno, odlicno, odlicno!!!
Dobro pitanje. Zašto radjamo? Za koga? Da li treba da rodimo i stvorimo armiju nezaposlenih, gnevnih ljudi? Danas, milioni mladih ljudi nemaju strukturisan radni dan, ne zna šta bi radilo sa sobom, ne zna gde da zaradi novac za golu egzistenciju. Ne može im biti dobro kad znaju da nemaju ništa i da zavise od džeparca none ili babe. Zato se udružuju sa sebi sličnima – izgubljenim, navijačima i raznim ekstremističkim organizacijama i kroz te grupe “ventiliraju”” svoj bes i agresiju.Nigde posla. Ako ga kojim slučajem i nadje, brzo ga izgubi, ozbiljan problem prerasta u bezizlaznu situaciju, neko će izlaz naći u samoubistvu, neko će agresiju usmeriti na bližnjeg svoga, eto samo kod nas u Srbiji ubijeno je 56 žena na najsvirepiji mogući način.Ubili su ih gnevni, isfrustrirani muževi i partneri koji nisu bili u stanju izdržavati svoju porodicu, koji su kroz alkohol i beznadje našli spasonosno rešenje, ubiti kučku koja stalno nešto drobi , a sebe smestiti na dugogodišnji besplatan smeštaj u zatvor. Da, shvatili smo, mi smo na Titaniku i kurva sudbina nam samo rasporedjuje stolice za sunčanje na palubi. Na jednoj strani su raskalašne klinke i beskrupulozni mladići koji orgijaju i besne po ulicama i to sve obeležavaju svojim “selfijima”, oni su bogata, svemoćna vrsta novih kriminalaca, svedoci smo ovih dana užasnih dogadjaja koje pratimo kroz štampu, a s druge stane tog nevidljivog zida su bili nastradali Luka i drugari. Gubitnici koji ne umeju da se snadju, u vrlom novom svetu i zato su gurali ubogu “Ladu” nekoliko minuta pre nego što je beogradsko nebo najavilo svoje jutro.Dešava nam se zlo koje je nezabeleženo i nesagledivo. Ali kao i svako zlo, pašće u zaborav. Jer život koji se neprestano ubrzava, kao poludeli “mini kantrimen”koji leti po Brankovom mostu bez kontrole i milosti pregaziče i sećanje na Luku, i na njegovu ubogu “Ladu” . Devojke iz “katrimena” skinuće svoje “nanonogice”, izaći će iz kućnog pritvora i ponovo će otići na splavove. Praviće opet idiotske “selfije”, udaće se, verovatno za nekog vlasnika menjačnice ili kafića, u najboljem slučaju fudbalera i radjati. A možda će oni uspeti. Jer mi očigledno nismo, dokaz su oni. Sve što smo uradili, ništa dobro nismo uradili. Nismo u stanju čak ni okrečiti ono što su naši roditelji napravili i izgradili. Razorili smo sve što je valjalo, a sve dobro i pametno oterali u beli svet. Ostali su nam ovi o kojima non-stop čitamo.
tačno tako.
@Mimi-Mini 10.09.2014. Reply
MiMi:каже:
“Da, shvatili smo, mi smo na Titaniku i kurva sudbina nam samo rasporedjuje stolice za sunčanje na palubi…
…pre nego što je beogradsko nebo najavilo svoje jutro…
Dešava nam se zlo koje je nezabeleženo i nesagledivo.”
MIMI VREME JE DA PIŠEŠ KNJIGE!
O rđanju ne želim da pišem, jer sam muško, još uvek, iako i mi muškarci doprinosimo tom činu. Ali, uvek se zna ko je majka, a ko je otac – može samo da se pretpostavlja, uostalom važno je ono što piše u krštenici.
Žene rađaju dabi produžile lozu svoga muža i svoju lozu
– S E B E !
One rađaju zbog ljubavi koja će im se kad-tad vratiti, i preko dece i preko unuka !
O B R I K A .