Francuski predsjednik Emmanuel Macron ima 40 godina, a njegova žena Brigitte Trogneux 64. Ne postoji medij u liberalnoj Francuskoj koji ovu vezu nije izvrgnuo ruglu. Majka i sin. Učiteljica i učenik. Baka i unuk. Oprez, perverznjakinja na putu! Peder sakriven pod staričinom suknjom. Nitko od francuskih ili svjetskih psihijatara i stručnjaka za posebno bolesna ponašanja nema odgovora kako dvoje ljudi različitog spola može toliko godina biti skupa, a razlika u godinama je četvrt stoljeća u \”korist\” žene.
Nema zemlje na Zapadu, leglu civilizacije, koja drži da je žena u šezdeset i četvrtoj išta više osim nečega što bi se trebalo baviti odbjeglim mužem, unucima, a ako ih nema, onda služiti svojoj ostarjeloj djeci. Svako ponašanje izvan tog okvira drži se ispadom koji bi se morao rješavati elektrošokovima kad već lomače nisu legalizirane. Žena je starica u trideset i devetoj, muškarac umire mlad u devedesetoj.
Ja, j a sam posebno sretna što ponekad ipak ništa nije kako bi trebalo biti nego jest onako kako treba. Udala sam se mlada. Svoje sam tužne bračne godine provodila robijajući poput mojih vršnjakinja. Troje djece. Kad sam rodila prvi put moj se svijet okrenuo naglavačke. Muž nije u svom životu osjetio nikakvu promjenu. Ni kad sam rodila drugi put. Ni kad sam rodila treći put. Tri puta tjedno odlazio je na košarku, petkom je sa prijateljima igrao karte, subotom je bio kod mehaničara do duboko u noć. Nedjeljom u deset i trideset morala sam širiti noge. Sva kuhanja, sva pranja, sve dječje bolesti i sva bračna sranja bila su moj problem.
Godinama sam se pitala jesam li ga ikad voljela, a ako sam ga voljela zašto sam ga voljela. Tko je nešto što me jebe jednom tjedno, a od mene traži čiste gaće, spremljen ručak, plaću i djecu bez jedinica? Bio je moj vršnjak. U svojoj trideset i sedmoj naletjela sam na klinca u dvadesetoj, sina moje kolegice sa posla. Zašto sam se između onoga što sam imala doma i klinca odlučila za ovo drugo?
Bio je tako mlad, bez bora na vratu, kosa mu se kovrdža iza uha, ja sam jedina žena u njegovm životu, on je za mene jedini muškarac. Moj mlađi muž je pametan, obrazovan, opušten, tolerantan, voli i mene i moju djecu i moje unuke i samo zbog mene nema \”svoje\” djece. Moja djeca su njegova djeca. On je moj i samo moj, a ja sam njegova i samo njegova. O seksu neću. Ovo nije pornografski tekst.
Znam, imam bore, vise mi nadlaktice, mnogo mi toga visi, ali nisam u frci jer sam istovremeno izabrala i bila izabrana. U našoj vezi nitko nije ni star ni mlad. Samo ljudi oko nas znaju koliko mi imamo godina.
Vi koje niste iskoračile nikad nećete saznati da nisu svi muškarci isti, da je miris mladog dečka kad mu prvi put uvališ nos u kovrdžavu kosu neodoljiv i da te taj miris prati ma gdje bila. Miris strasti, miris sreće, miris mladosti, miris koji ti svakoga dana govori, život ima smisla. Razumijem Brigitte. Ona i Emmanuel skupa rade, skupa žive, skupa dišu.
Žene, jasno mi je, bacile biste vi večeras oko na svog ostarjelog, tupog češača jaja i prelomile. Onaj pametni klinac s kim se druži vaš sin ne mora postati dečko vaše kćeri. Nažalost, nemate love koja sve rješava. Podjela bračne imovine u Hrvatskoj traje dvadeset godina. Alimentaciju plaćaju tek kad im nataknu lisice na ruke. Uzeti pušku i sprašiti mu metak u trbuh dok hrče nakon ubitačno dosadnog seksa s vama moguće je samo u francuskom filmu. Sinoć sam ga gledala na televiziji. Sirotu suprugu igrala je Kristin Scott Thomas.
Ne, ne isplati se. Mnogo je praktičnije imati dobru prijateljicu koja ima stan u kome vas tri puta tjedno može čekati klinac. Bože, nestat ćete od užitka kad ugledate dečka koji će na sebi od odjeće imati samo osmijeh i debelo, čvrsto, hladno oružje.
