Moj je pokojni otac bio nasilnik. Mrzio je majku, mlatio nas djecu i svoju ženu, za mene je bio i ostao inkarnacija zla. Ali… Kad se vratio iz Auschwitza ridao je danima. Svome je unuku rekao da je ono kroz što su prošli Židovi nezamislivo.
Toliko na pravdi boga pobijene djece, žena, muškaraca… Samo zato jer su bili Židovi. Njemu, zlostavljaču, nasilniku i monstrumu je bol kroz koju su prošli Židovi doživotno bila BOL.
Čudno. Smrt vlastite sestre koja je skapala u Dachau manje ga je pogodila. Nikad nije za njom suzu pustio, bar mi to nismo vidjeli. Nijemci su je u selu iznad Mošćeničke Drage, Grabrova se zove, ščepali dana 22.11.1944. godine i odvukli dok je njezina mama vrištala i molila za milost.
Marija Rudan nije postala Ana Frank iako je imala ideale, mladenačke snove, borila se protiv fašizma. Za Mariju Rudan niste čuli, niste gledali film o njoj, nisu vam o njoj pričali priče. Ni o njoj ni o tisućama sličnih cura i mladića, Cigana, primjerice, koje su njemački i talijanski fašisti odveli u logore i pretvorili ih u prašinu ili sapun.
Zaboravljeni su jer se “sitne” brojke ne računaju. Židovi su masakrirani u milijunima, tko to može zaboraviti? Još kad se zločin s pravom proglasi Zločinom s ogromnim Z… Kad se o njemu snimaju filmovi u Hollywoodu… On vječno ostaje upisan u sjećanje kako Židova tako i nežidova. Pobijeni Židovi su sveci dovijeka, živima je holokaust alibi za ubijanje Palestinaca i Izrealaca koji misle, govore, pišu i viču da su i Palestinci ljudi.
U kolektivnom pamćenju svijeta jednako su živi i Hitler i Židovi. Srećom, u onom vremenu postojali su Ameri, tada dobri momci, koji su zajedno s Rusima Hitleru došli glave. Današnjim Izraelcima nitko glave neće doći zato jer su Palestinci bez love i oružja. U njima žohare ne gledaju samo Izraelci nego Zapad na čelu s Amerima i ogromna većina Arapa.
Židovi su vječne Žrtve. To dokazuju hrpe pobijenih palestinskih beba, razvaljena Gaza, labrnja iz koje Netanyahu sije bijes i mržnju u ime “pravde”. Tko drugačije misli je “antisemit”.
Kako boli kad ti se svetac pred očima pretvara u vraga. Je li ikad bio svetac ili je bio svetac jer nije imao oružje i lovu? Vidimo kako se vremena mijenjaju i kako svaka Žrtva može postati zločinac kad joj daš atomsku ili neku drugu bombu. Kad ubijaju sveci… To baš frustrira.
Potomci Ane Frank su zločinci? Zločinci su oni čiji su preci pozivani u njemačkim logorima na “tuširanje” ciklonom B? Izraelci prije nego bace bombu na neku kuću u Gazi obavijeste stanare i poručuju im da pobjegnu a znaju da nemaju kamo? Ima li razlike između poziva na “tuširanje” i poziva na “bijeg” kad je rezultat za pozvane isti?
Živimo u vremenu u kome nam je sve normalnije da je Zlo jedino što nas definira kao ljudska bića. Teško je naći dobrog čovjeka, napisala je Flannery O’ Connor.
U ovom jezivom ratu koga gledam uživo i koji je nepodnošljiv zanemarivom broju građana svijeta, mi, ogromna manjina, možemo reći samo jedno.
Danas biti “antisemit” u percepciji koljača i zlikovaca koji žive ne samo u Izraelu nego i u Americi, Kini i ostalim moćnim zemljama je medalja koju moramo s ponosom nositi. “Sveci” i “žrtve”, koljači palestinskih beba, znaju naša imena i adrese jer nas je malo. Mogu nas pronaći, ubiti, srušiti nam kuću ma gdje bila, zapaliti nam žive bebe.
Svijet vidi, svijet gleda, svijet sve zna ali mu se jebe. Nemoćni ginu bez vode, struje, lijekova i hrane. Najnoviji Hitler gladi brčiće i pakosno nam poručuje, tko vas jebe!
